“Kada je putopisna fotografija u pitanju,” započinje Tolis Fragoudis, “što ste dulje negdje, to možete to mjesto dublje istražiti. To je ono što ja nalazim očaravajućim. Kada dođem na neko novo mjesto, želim ga upoznati, kao i ljude koji tamo žive. Stoga na njemu ostajem što dulje mogu, a sebi ne zadajem previše specifičnih ciljeva. Putopisnoj fotografiji ne biste trebali pristupati kao zadatku koji trebate obaviti po koracima.”

Ovim pristupom fotografije mogu nadići turističke norme, a njegov nedavni rad u pustinjama Namibije te na njenim planinama jasno je pokazao učinak tog pristupa. “Kada posjete neko mjesto, većina će ljudi tamo možda moći provesti tjedan dana. To nije puno vremena, no stvari postanu još kompliciranije ako odluče doživjeti i fotografirati 100 različitih stvari. U Namibiji sam imao mjeseca dana. Iako čak ni to nije dovoljno vremena da stvarno upoznam neko mjesto, bilo je dovoljno da pronađem ono što sam trebao.”

Prema Tolisu, to je najočiglednije kada fotografirate ljude nekog mjesta. “Bilo da se radilo o gradu usred Europe ili plemenu koje živi u pustinji, ako tamo provedete svega nekoliko minuta od slika možete samo očekivati da izgledaju kao da ih je snimio autsajder.” “No, ako provedete jedan ili više dana, tamo živite i jedete i razgovarate s ljudima, počet ćete primjećivati uzorke njihovih života. Upravo tako ćete snimiti prirodnije i uvjerljivije fotografije.”

No, kako to funkcionira u praksi, pogotovo u zemlji koju nikada prije niste posjetili? “Važno je da na samom početku ne razmišljate previše o fotografiji, već da se uživite. Prepustite svojim očima i srcu da vas vode uokolo i naći ćete se na pravom putu.”

“Bili smo na jednom od planinskih prijevoja, u području zvanom Spitzkoppe, i tamo sam razgovarao s Rieth van Schalkwyk koja tamo živi. Pitao sam je možemo li kampirati u prijevoju i fotografirati vrhove planine i formacije stijena pod zvijezdama. Rekla nam je da je njen muž bio veoma poznat zračni fotograf, Paul van Schalkwyk. Imala je brojne lokalne veze pa nas je znala uputiti kada sam je pitao o lokalnim plemenima.”

Tolis je zajedno s vodičem posjetio pleme Ovahimba. Donio sam im darove poput brašna, ulja i soli, u zamjenu za dan proveden u njihovom kampu. “Budući da sam tako postupio, znali su da imam iskrene namjere. U početku uopće nisam fotografirao. No zanimljivo je da su me ubrzo pitali gdje mi je fotoaparat i tražili da napravimo koju fotografiju!”

“Moji putpoisni portreti često su u spontanom stilu, nisu pozirani već prirodniji i neočekivani, a pri tome mi značajke fotoaparata Sony Alpha 7R IV zaista pomažu.”

“Automatsko fokusiranje fotoaparata Alpha 7R IV zasigurno je ključno,” nastavlja, “njegova brzina i preciznost bile su stvarno važne jer sam mnoge portrete snimio objektivom FE 135mm f/1.8 GM s maksimalnim otvorom blende. U takvim situacijama, gdje je dubina polja svega nekoliko centimetara u najboljem slučaju, praćenje očiju je neprocjenjivo. Radi preko cijelog kadra i ništa mu ne može pobjeći. Ljudi se kreću, smiju i i žive svoje živote i upravo tako ih se i želim sjećati. Stoga fotoaparat ne može stati zbog njih.”

U tim je situacijama i nagibni zaslon fotoaparata Alpha 7R IV bitan. “Ne želim portrete za koje se pozira, stoga u tim situacijama rijetko imam oko na tražilu. Zbog takvog načina snimanja nekima može biti neugodno. Umjesto toga, zaslon fotoaparata Alpha 7R IV pomaže mi fotografirati ljude bez da gledam izravno u njih. S fotoaparatom na koljenima manje sam upadljiv. Misle da pregledavam druge fotografije i stoga se ne trude biti drugačiji, recimo da su im poze prirodnije.”

Za Tolisa su ključna značajka fotoaparata Sony Alpha 7R IV i nevjerojatni detalji koje može postići i po pitanju rezolucije i po pitanju svijetlih dijelova i sjena u prizorima izraženih kontrasta. “Kada kupujem fotoaparat, dinamički raspon jedna je od najvažniji stvari, a fotoaparat Alpha 7R IV obilato ga pruža. Odličan primjer je ova snimka matrijarha plemena u njenoj kolibi. Sunce prodire unutra, no ništa nije prenaglašeno ili izgubljeno u tami.”

Kakav je Tolisov opći dojam jednomjesečnog boravka u Namibiji? “To je jedna vrlo sigurna i prekrasna zemlja, zemlja koja je vizualno jedinstvena u usporedbi s ostalima koje sam posjetio. Ono što me se posebno dojmilo bili su ljudi koje sam tada upoznao te koliko su bili otvoreni i veseli. Imaju posebnu energiju i drago mi je da sam ih mogao fotografirati svojim Sonyjevim fotoaparatom, savršenim suputnikom za putopisno fotografiranje poput ovog.”