Osjetiti hladnoću

Fotografija je ključna u našim životima; slike smatramo zapisima prošlosti, no ipak, fotografija sama po sebi ne predstavlja stvarnost. Da, ona je neosporan trenutak, zamrznut u vremenu, ali je dvodimenzionalan, bez zvukova, mirisa ili doslovnog osjećaja postojanja. Stoga je velik dio vještine u fotografiranju koliko dobro slika može prenijeti osjećaj “ja sam tamo”.

“Za mene,” kaže Bertrand Bernager, “veliki dio te komunikacije dolazi od teksture. Koristim je kako bih gledatelju dao osjećaj da može posegnuti i dotaknuti mjesto.”

Savršena prilika za testiranje ove teorije ukazala se na nedavnom putovanju na Island, objašnjava. “Tek sam nedavno diplomirao fotografiju,” kaže Bertrand, “i u Parizu snimam puno uličnih i arhitektonskih slika. Ipak, uvijek se tjeram isprobati nove stvari. Jedna ideja bila je prihvatiti projekt snimanja pejzaža i odjednom sam se našao na Islandu usred zime. Ovo je svakako bilo nešto na što nisam naviknut, ali to je ono što volim kod fotografiranja – beskrajne mogućnosti za putovati i biti hrabar!”

Na -20 stupnjeva i pod udarcima jedne atlantske snježne oluje za drugom, neplodna divljina vulkanskog kamenja “gotovo me ostavila u šoku”, kaže Bertrand. Ali, imala je upravo onakav učinak kakav je očekivao.

“To je doista vanzemaljski pejzaž,” nastavlja, “negostoljubiv i čudan osjetilima i teško shvatljiv u početku. Gotovo monokroman između crnog vulkanskog kamenja i bijelog snijega i leda.”

Znajući da bez neke strukture ne bi mogao funkcionirati u kaosu novih podražaja i izbora, Bertrand je posegnuo za dobrom praksom. “Kao fotograf, trebate se vezati za nešto ili će vas zamesti i samo ćete snimati nasumično. Gledajući oko sebe u potrazi za ograničenjima, “odlučio je da je zadatak usredotočiti se na čistu grubost bivanja tamo.”

Za istinski prikaz teksture, “Skinuo sam jednu rukavicu i dodirnuo stijenu i led. Kad razmislite o tome, ne možete opisati okus bez da ga stavite na jezik; pa kako možete nekome reći kakav je osjećaj nečega bez da to prije dodirnete?”

Na Bertrandovim slikama glečera Vatnajökull – najveće ledene kape na Islandu – vidite kako oživljava ledene špilje pažljivom tehnikom i oštroumnim korištenjem svjetla, što je oboje instrumentalno u teksturiranom izgledu. “Svjetlo i njegova boja u potpunosti utječu na teksturu,” objašnjava, “i zato što smo ove špilje pronašli na dan kada je nebo bilo plavo, led je također duboke vodeno plave boje. Isto je i sa smjerom – jače svjetlo donosi više teksture.”

“Svaka od ovih špilja je jedinstvena,” nastavlja, “pojavljuju se sezonski i zatim nestaju. Takva je priroda leda i bio sam tako sretan što sam ih vidio.” Kako bi najbolje iskoristio ledene teksture u krupnom planu, upotrijebio je FE 12-24 mm f/2.8 GM objektiv na jednom od svojih Alpha 1 fotoaparata, snimajući široko otvoreno na 12 mm i ručno fokusirajući na najmanju udaljenost. “Pritisnuo sam objektiv na sam led, tako da možete vidjeti mjehuriće zraka i pijesak. Kad ste tako blizu, čini se kao da ste pod vodom.”

Ovdje je bio važan odabir snimanja širom otvorenim objektivom i stvaranja male dubine polja, a moj vjerni Alpha 1 fotoaparat s lakoćom je pristupio zadatku. “Umjesto zaustavljanja objektiva”, kaže on, “široki otvori blende omogućuju kontrast između oštrog i zamućenog, čineći ove prirodne teksture istaknutijima. Izgledaju oštrije i daju slici više trodimenzionalni izgled.”

Taj oblik kontrasta također se primjenjuje u Bertrandovim snimkama Breiðamerkursandura – ili “Dijamantne plaže” – gdje sićušni bergleti zasipaju crni pijesak, svjetlucajući na suncu. “Ponavljam,” kaže on, “kontrast je taj koji vam oko drži na oštroj teksturi, ali ovaj put je mala brzina zatvarača ta koja zamućuje valove i pomiče pijesak oko njih. Ovdje sam snimao na oko 10 sekundi.”

Zapravo, nastavlja, “to je bio manje više jedini put da sam koristio tronožac na svom putovanju. Ugrađena stabilizacija slike u pet osi u Alpha 1 toliko je dobra da su mi jedino potrebne “noge” za dugu ekspoziciju ili noćno fotografiranje.”

“Sony Alpha 1 koristim više od godinu dana,” nastavlja, “i on je ultimativni alat za profesionalce jer u potpunosti pogađa svaku značajku. Rezolucija od 50 megapiksela odlična je za kvalitetu slike, kao i dinamički opseg. Također je izvrstan pri slabom osvjetljenju, ima zapanjujuće značajke autofokusa i izdržljiv je poput tenka. Radio sam na -20 stupnjeva po vjetrovima i snijegu i kamera se nije nijednom ugasila.”

“Alpha 1 je napravljen tako da mu možete vjerovati,” zaključuje Bertrand, “a činjenica da može snimati bilo što znači da je doista i savršen alat za eksperimentiranje. Pejzaži su mi bili toliko novi kao i sam Island, i nadam se da ću se vratiti na ljeto, što će biti potpuno drugačije. Potpuno novo mjesto za doživjeti – i dodirnuti – i bit će mi drago imati Alpha 1 sa sobom.”