Kako Sony čini kreativnost dostupnu svima

Kao slabovidna osoba, Robin Spinks često dobiva pitanja o očiglednim kontradikcijama kada je u pitanju njegov hobi. “Netko me je nedavno pitao kako mogu biti slabovidna osoba koja je zainteresirana za fotografiju kada ne mogu dobro vidjeti slike. To pitanje ima donekle smisla, no također potpuno zanemaruje aspekte fotografije koji nadilaze puko fotografiranje prizora. Također, suvremena tehnologija čini fotografiranje mnogo pristupačnijim za osobe poput mene.”

Opisujući svoje iskustvo vida i kako je povezano s njegovim fotografijama, Robin, voditelj dizajna za uključenost Kraljevskog državnog instituta za slijepe osobe (Royal National Institute of Blind People; RNIB), kaže: “Mogu pročitati slovo na vrhu tablice za pregled vida, ali ne više od toga. Kažu mi da postoje i druga slova, ali ja ih uopće ne vidim! Istina je da ne mogu pogledati prizor i vizualno ga procijeniti na način na koji to može napraviti osoba koja dobro vidi,” nastavlja “no mogu složiti kompoziciju slike, snimiti je i kasnije istražiti.”

“Za mene je najuzbudljiviji dio fotografiranja način na koji mi ono pomaže da razumijem oblik, funkciju i teksturu, bogatstvo struktura i artefakata. Bilo da se radi o kipu ili zgradi, ili pak krajoliku, kad snimim fotografiju kvalitetnim fotoaparatom, to mi omogućuje da je povećam na velikom zaslonu i detaljno istražim, a upravo tako učim o svijetu i produbljujem svoje razumijevanje.”

Oko nas ima puno više ljudi poput Robina nego što mislimo. Zapravo, prema Nacionalnoj zdravstvenoj službi Ujedinjene Kraljevine u toj zemlji živi više od 2 milijuna ljudi s gubitkom vida, dok ih je 340.000 registrirano kao slijepe ili slabovidne osobe. Dakle, mogao bi postojati popriličan broj slabovidnih fotografa u Ujedinjenoj Kraljevini te još mnogo njih diljem svijeta.

Sony uvelike uvažava potrebu svih dijelova društva za izražavanjem i naporno radi kako bi im u tome pružio podršku, baš kao i ostalim korisnicima svojih fotoaparata i objektiva.

“Naš moto je japanska riječ Kando,” objašnjava Ben Pilling, Sonyjev specijalist za tehnički marketing snimateljskih proizvoda. “Nije ju moguće izravno prevesti na druge jezike, no u načelu se radi o snazi alata poput fotoaparata da izazove emotivnu reakciju kod ljudi. Želimo približiti tu emociju svim ljudima diljem svijeta, što naravno uključuje i slabovidne osobe.”

“Stalno se savjetujemo s fotografima s gubitkom vida,” nastavlja Ben, “što uključuje prikupljanje znanja od članova RNIB-a tijekom korisničkog testiranja te rad sa slabovidnim fotografima u našim timovima. Zapravo, u tvrtki Sony Japan otkrili su da je jedan slabovidni član njihovog tima strastveni fotograf, te su kroz izravnu suradnju s njim pokrenute neke od inicijativa koje su danas ‘ugrađene’ u naše fotoaparate.”

Primjerice, u Japanu je Sony napravio putujuću izložbu slika pet slabovidnih fotografa. “Jedan od umjetnika koji je bolovao od glaukoma mislio je potpuno odustati od fotografije, no onda je isprobao dio opreme i značajki koje smo izradili za slabovidne osobe i promijenio mišljenje,” priča Ben.

Kako Sonyjevi fotoaparati mogu učiniti fotografiju pristupačnijom slabovidnim korisnicima poput Robina? “Uglavnom se radi o pružanju multimodalnih informacija,” Robin objašnjava, “što uključuje taktilne tipke koje olakšavaju identifikaciju ulaza, korištenje kontrastnih boja u izbornicima i načine za pretvaranje teksta u govor koji doslovno naglas čitaju izbornike i značajke kako se odabiru. Na ovaj se način uistinu gradi pouzdanje tijekom rukovanja, posebno kad je potrebno brzo promijeniti postavke zbog promjene vremenskih uvjeta.”

Fotoaparati kao što su Sony Alpha 7 IV i ZV-E1 uključuju te značajke, kao i druge koje se kontinuirano poboljšavaju. “Čitač zaslona puno se poboljšao u kratkom vremenu,” dodaje Ben, “te sada ima nekoliko različitih opcija brzine i jačine zvuka, kao i mogućnost naracije putem slušalica, što je sjajno za korisnike koji imaju problema i sa sluhom ili one koji jednostavno žele privatnost.”

“Ne samo to, zadnja četiri modela koja smo pustili u prodaju također su obuhvaćala mogućnost povećavanja izbornika radi lakšeg čitanja,” nastavlja. “Ta se opcija može postaviti na odabrani gumb, a upravljanje je moguće putem kontrola za 1,5x, 2x ili 2,5x, a zatim s pomoću kotačića na fotoaparatu ili putem zaslona osjetljivog na dodir možete pomicati ulijevo, udesno, gore i dolje.”

Svi aktualni Sonyjevi modeli također imaju HDMI izlaz što olakšava postavljanje vanjskih monitora na fotoaparat za veći prikaz zaslona, dok je sinkroniziranje s telefonima i tabletima također jednostavno putem Wi-Fija ugrađenog u fotoaparat i nove aplikacije Sony Creators.

Što se tiče ergonomije, Sony vodi računa da upotrebljava gumbe koji se mogu razlikovati dodirom, “stoga odabiremo, primjerice, različite veličine, oblike i teksture gumba,” kaže Ben. “Primjer bi bio gumb za uključivanje automatskog fokusiranja na stražnjoj strani koji je znatno veći od malog gumba C1 koji se nalazi pored njega, dok su gumbi za brisanje i reprodukciju konkavni, odnosno konveksni.”

Naposljetku, veliki iskoraci koje je Sony napravio u pogledu automatskog fokusiranja pogonjenog umjetnom inteligencijom također uvelike olakšavaju slabovidnim osobama rad s fotoaparatom. “Budući da fotoaparat može prepoznati različite vrste objekata, možete odabrati na što se želite fokusirati,” objašnjava Robin. “Ponekad mi je teško prepoznati je li životinja u fokusu te sam ponekad znao napraviti nekoliko snimki i nadati se najboljem. No tehnologija poput Sonyjeve pruža dodatne prilike za uživanje u fotografiranju i ostvarivanje najboljih rezultata. To je lijep primjer kako nam umjetna inteligencija može pomagati iz pozadine, no bez potpunog preuzimanja.”

Gledajući prema budućnosti, Sony je također nedavno razvio komplete fotoaparata s integriranom retinalnom projekcijom. “Laseri male snage upotrebljavaju se za fokusiranje slike s fotoaparata na mrežnicu fotografa,” Ben objašnjava, “stoga osobe koje su oduvijek bile slabovidne ili su izgubile vid mogu i dalje raditi kompozicije slika. Mnogi fotografi koji su sudjelovali na izložbi u Japanu koristili su se tom tehnologijom u svom radu, i uistinu je nevjerojatno svjedočiti tome.”

Posljednju riječ prepuštamo fotografu Robinu, koji je imao velike koristi od ove tehnologije te na čije je sposobnosti i užitak uvelike utjecala. “Uistinu je sjajan osjećaj kad se nekome tko ima potpuni vid svide moje fotografije, što pokazuje da i slijepe i slabovidne osobe mogu sudjelovati u vizualnom mediju i dati svoj doprinos.”

“Napravio sam fotografiju u Camps Bayju u Južnoj Africi i kad sam je eksponirao, nisam primijetio da se u samom središtu kadra nalazi paraglider. Uočio sam ga tek kad sam povećao fotografije na svom velikom monitoru kod kuće,” kaže Robin. “Kad ljudi vide tu fotografiju na mom zidu, toliko je dobra da ne mogu vjerovati da ju je snimila slabovidna osoba. Oduševe se i zbog toga sam ponosan. Nova tehnologija uistinu može izazvati takve osjećaje.”

Ben kaže: “Radujemo se izložbi na kojoj će slabovidni fotografi poput Robina moći pokazati svoje radove svima koji uživaju u inspiraciji, kreativnosti i perspektivama koje nude.”