Čovjek je svojim djelovanjem tijekom stoljeća doveo vršne predatore diljem Europe do ruba izumiranja. Iako se neke od tih životinja mogu doimati zastrašujuće, pravi je predator zapravo bio čovjek.

Danas međutim, barem u određenim područjima, čovjek pomaže u ponovnoj uspostavi ravnoteže. Diljem kontinenta, ali i šire, ulažu se veliki napori u vraćanje vršnih predatora, kao i svih poveznih beneficija u staništa u kojima obitavaju. Planovi vraćanja i brige za orlove, smeđe medvjede, vukove i divlje mačke uzimaju maha. Na Pirenejskom poluotoku, istoimeni ris ima velike koristi od čovjekovog zaštitničkog pristupa.

“Pirenejski ris jedna je od najugroženijih mačaka na svijetu,” objašnjava fotograf i zaštitnik životinja Antonio Liebana, “no zahvaljujući inicijativama poput one na farmi Peñalajo u regiji Castilla la Mancha, najnovije prebrojavanje izmamilo je osmjehe. Diljem poluotoka evidentirano je 1668 jedinki, što je eksponencijalno povećanje tijekom posljednjih deset godina!”

Kao što se diljem svijeta može primijetiti, ovaj projekt (na kojem zajedno rade lokalna uprava, španjolski ogranak WWF-a i Antonijeva vlastita fotografska organizacija, Wildwatching Spain) u jednakoj je mjeri orijentiran na educiranje ljudi i ukazivanje na važnost vraćanja divljih životinja, kao i na mjere nadzora i kažnjavanja.

“Projekt na farmi Peñalajo započet je kao pilot projekt 2016. godine. Prije toga se ova lokacija površine 2500 hektara koristila za lov na prepelice i zečeve. No, to se sve promijenilo kada je farma prenamijenjena za projekt zaštite pirenejskog risa prije sedam godina. Projektu sam se pridružio dvije godine kasnije s organizacijom Wildwatching te je farma otad mjesto koje fotografi iz cijelog svijeta mogu posjetiti kako bi napravili nevjerojatne slike.”

Čeke koje je Antonio pomogao izraditi temelje se na potrebama mačaka za vodom. “Na farmi Peñalajo voda je rijedak resurs te smo iskoristili tu činjenicu i na lokaciji izradili šest pojilišta, svako od kojih je osam metara udaljeno od čeke. To znači da fotografi mogu uživati u ovoj vrsti na neprimjetan način s udaljenosti, s gledišta koje je jedinstveno u Španjolskoj.”

Idući zadatak bio je pozicioniranje i održavanje čeka. “Lokaciju smo odabrali prema svjetlu i pojavljivanju mačaka,” Antonio nastavlja. “Divno je što imam posao koji me uzbuđuje i na kojem svo svoje znanje mogu primijeniti u korist divljih životinja, kao i pomoći drugim fotografima da uživaju u njima. Na samom početku posao je bio veoma izazovan jer do tada još nisam radio s risovima. Međutim, sudjelovao sam na više od 60 safarija u Africi, stoga sam neke odluke temeljio na svom iskustvu s leopardima.”

Antonio je rođen u Madridu, a divlje životinje oduvijek su ga privlačile. Kako sam kaže, “poput mnoge španjolske djece, prirodnom svijetu privukla me TV emisija Čovjek i Zemlja španjolskog prirodoslovca Felixa Rodrigueza de la Fuentea. Putem nje naučio sam prepoznavati i poštivati divlje životinje Pireneja. Kao tinejdžer sam planinario noseći mali fotoaparat i već sam tada uvidio potencijal fotografiranja divljih životinja. Shvatio sam da ako drugima mogu prenijeti ono što sam vidio, čak i koristeći se svojom skromnom opremom, mogu prijeći u profesionalne vode.”

Kao i brojni drugi fotografi, Antoniju je jasno da tajna uspjeha leži u potpunoj posvećenosti objektu. “Čak i bez fotoaparata, najveća motivacija mi je bez sumnje približiti se životinjama. Na taj način razumijem važnost života. Pokreće me mogućnost da svjedočim neponovljivim trenucima, a fotografirajući ih otkrivam tu ljepotu drugima, kao i probleme s kojima su vrste suočene.”

Stoga, čeke poput onih na farmi Peñalajo dokazuju da održivost može biti profitabilna, a također educiraju ljude. “Fotografija je snažno oružje,” objašnjava, “jer ono što se ne vidi ne može se ni cijeniti. Jedna slika može reći mnogo toga, no njen najjednostavniji i najsnažniji efekt je ispričati našim obiteljima i prijateljima da je svijet predivno mjesto, no da će ostati takvim samo ako se borimo za njega. Moramo poduzeti mjere da bismo zaštitili što nas inspirira ili bi to uskoro moglo nestati.”

Od projekta na farmi Peñalajo korist nema samo Pirenejski ris. “Cijelo je imanje sada posvećeno zaštiti životinja, a od toga su i brojne druge vrste imale koristi,” kaže Antonio, “uključujući važne vrste ptica poput španjolskog orla ili male droplje, veoma popularne kod fotografa.”

Što se risa tiče, zahvaljujući sigurnom okruženju, možemo primijetiti nova ponašanja, a to je urodilo nekim od Antonijevih omiljenih fotografija iz tog područja. “Risovi su pronašli mjesto za parenje u napuštenom stogu stijena u šumi, te smo primijetili da dvije majke obitavaju u istom brlogu, što je neuobičajeno, ”otkriva nam. “To prije nije bilo uočeno, stoga je definitivno znak toga da im je udobno. To je naravno bila i prilika da snimimo mladunčad! Tako su divni, no još je ljepše to što dokazuju da broj jedinki raste.”

Antonio trenutačno upotrebljava dva kućišta Sony Alpha 1. “Brzina fokusiranja ovih fotoaparata je bez premca,” Antonio objašnjava. “Njime mogu dobiti datoteke od 50 megapiksela i do 30 fotografija u sekundi. Ova su kućišta bez sumnje idealna za ovakvu vrstu fotografije, a objektiv FE 600mm f/4 GM OSS odradio je lavovski dio posla na ovom projektu. Njegov doseg, luminoznost i oštrina san su svakog fotografa divljih životinja te savršeno radi s 1,4x telekonverterom koji je pogotovo koristan kada se mladunci pojave!

I fotoaparati i objektiv također su iznimno otporni na prašinu koja ovdje vlada tijekom ljetnih mjeseci. Sony se veoma angažirao na ovom projektu posuđujući opremu polaznicima fotografskih radionica na farmi Peñalajo. Svojom kontinuiranom podrškom i pružanjem opreme onima koji su strastveni oko fotografiranja prirode, Sony pomaže fotografima u širenju glasa o naporima koji se ovdje ulažu, u tome da fotografijom ukazujemo na važnost pomaganja ugroženim vrstama, u ovom slučaju pirenejskom risu.”

Što se budućnosti tiče, Antonio se nada da će još lokacija slijediti primjer farme Peñalajo te fotografiju primijeniti u ulozi pokretača zaštite životinja. “Divno je vidjeti kako smo u pogledu zaštite uspjeli napraviti zaokret. Risu i drugim vrstama pomažemo da napreduju, a fotografi su u tome veoma važan čimbenik,” Antonio zaključuje. “Pred svega nekoliko godina bilo je nezamislivo postići ovako nešto na ovakvoj vrsti farme u Španjolskoj. Ovo je prvoklasni primjer održivosti i razvoja, i to ne samo za farmu, već i za lokalne restorane, hotele i druge uslužne djelatnosti. Dokaz je da zajedničkim radom možemo postati istinski čuvari prirode.”