Za fotografa divljih životinja Willa Burrarda Lucasa pritiskanje gumba zatvarača njegovog fotoaparata Sony Alpha 1 samo je djelić onoga što je potrebno za njegove fotografije. U sklopu svog nedavnog rada za organizaciju Wildlife Conservation Society otputovao je duboko u područje Nacionalnog parka Nouabalé-Ndoki u Kongu. “Kroz šumu se krećete isključivo pješke”, prisjeća se, “izuzetno je gusta. Vruće je i vlažno, i ima mnogo insekata koji vole ujedati.”

Putovanje do zapadnih nizinskih gorila i šumskih slonova koje želite fotografirati samo po sebi je epska pustolovina.

“Vozili bismo se stazama do ruba šume i boravili u istraživačkim kampovima. No da bismo došli do divljih životinja, ponekad smo morali ploviti u izdubljenim kanuima i pješačiti šumskim putovima. Najudaljenija lokacija zahtijevala je 20 kilometara pješačenja u središte šume.”

Netaknuta prašuma nikada nije bila iskorištavana za sječu čime se postigao savršeni ekosustav za mnogo raznih vrsta divljih životinja pod gustim krošnjama.

Radeći zajedno sa znanstvenicima, Will je putovao kako bi vidio obitelji gorila i dokumentirao njihova ponašanja svojim prvorazrednim fotoaparatom Sony Alpha 1 i vjernim objektivom FE 400mm f/2.8 GM OSS. Iako Will uglavnom pri ruci uvijek ima objektive FE 24-70 f/2.8 GM II i FE 70-200 f/2.8 GM OSS II, 400 mm objektiv je onaj kojim se najčešće koristi za fotografiranje gorila i slonova. Objektiv fiksne žarišne duljine možda će se činiti neobičnim izborom naspram objektiva za zumiranje, s obzirom na nepredvidljivu narav životinja, no razlozi za takav pristup nisu samo praktični, već i estetski.

“Najvažnija stvar su značajke snimanja u uvjetima slabog osvjetljenja fotoaparata Sony Alpha 1 i objektiva. Snimanje pri f/2,8 neprocjenjivo je u veoma tamnom i tmurnom okruženju. Brzi otvor blende f/2,8 daje mi onaj dodatni korak odnosno dodatno svjetlo u usporedbi s ekvivalentnim 400 mm objektivom za zumiranje,” Will objašnjava.

Otvor blende f/2,8 Willu također daje plitku dubinu polja s kojom se može poigrati na slikama. “Volim imati kontrolu nad odlukom koja će se vegetacija pojaviti u prednjem planu i pozadini. Snimanje s posve otvorenom blendom omogućuje mi da izoliram objekt, naglasim ga i istaknem, te stvorim vezu između gledatelja i životinje. Naravno, veliki otvor blende ide u korist brzine i preciznosti fokusiranja.”

Iako se 400 mm objektiv većini ljudi doima dugačkim, pruža relativno blisku radnu udaljenost između Willa i divljih životinja na koje može naići.

“Može biti potencijalno opasno, no slušam tragače i znanstvenike. Uvijek rade s istim obiteljima gorila tako da ih mogu upoznati, a gorile su naviknute na znanstvenike u svojoj blizini. No uvijek slušam znanstvenike. Drugi razlog zbog kojeg se držim na udaljenosti je sigurnost samih životinja. Postoji visoki rizik od prijenosa bolesti između nas i gorila. Zbog tog je rizika važno održavati udaljenost od najmanje 10 metara, stoga je žarišna duljina od 400 mm savršena zlatna sredina: dovoljno sam blizu da mogu napraviti savršene snimke, no dovoljno daleko da smo i gorile i ja sigurni.”

Fotoaparat Sony Alpha 1 Willu ulijeva povjerenje da može snimiti svaki prizor koji šuma i njezini stanovnici mogu prirediti. “To je savršeni fotoaparat za divlje životinje”, kaže Will. “Odlikuje se brzinom od 30 fps, ako će mi ikada zatrebati. Tu je također i rezolucija od 50,1 megapiksela za eventualnost da slike trebam obrezati. Mogu snimati s posve tihim zatvaračem kako ne bih smetao životinjama. No, najkorisnija značajka za mene je automatsko fokusiranje. Potrebno mi je automatsko fokusiranje koje je pouzdano i precizno, čak i u ovako izazovnim uvjetima u kojima pokušavam fokusirati kroz uske otvore u vegetaciji, često pri slabom osvjetljenju. Sposobnost tog fotoaparata da odradi posao u tim izazovnim situacijama čini moj posao mnogo lakšim.”

Willove slike kombinacija su vještine i ustrajnosti. Will će provesti sate i sate promatrajući prije nego što krene na dugo pješačenje natrag do kampa, dok šuma postaje sve mračnija i opasnija. Njegova je nagrada mogućnost snimanja zapanjujućih trenutaka, jedan od kojih se dogodio zahvaljujući izvaljenom stablu.

“Slon je jeo u rijeci, a svjetlo je dopiralo kroz prazninu koju je za sobom ostavilo stablo koje se izvalilo. Svjetlo se odbijalo od površine rijeke. Tako je nastao nevjerojatan snop svjetlosti s dubokim sjenama šume u pozadini, a slon je bio okupan reflektiranom svjetlošću. Taj je trenutak bio toliko neočekivan i poseban. Nešto što nikad više neću vidjeti.”