Kroz čitavu povijest prirodoslovce je vukla želja za novim otkrićima. Oduševljenje pri otkrivanju novih vrsta i promatranju još neviđenih pojava posebno je iskustvo, a ta se radost može umnožiti kad se otkriće prenese drugima. Međutim, u novije doba, u vremenu kad čovječanstvo postaje svjesno svoje odgovornosti prema Zemlji, postoji nešto više od toga. Dokumentiranje i razumijevanje prirodnog svijeta poprima sve veći značaj. S obzirom na očit gubitak vrsta i njihovih staništa u svakom kutu naše male oaze, prirodoslovci imaju presudan zadatak u pogledu edukacije.

Prirodoslovac i fotograf Javier Aznar, koji od 2018. radi sa Sonyjevim fotoaparatima, kaže: „Razmišljam o tome da ljudi ne mogu mariti za nešto ako ne znaju da to nešto postoji. Zato sam proveo toliko godina fotografirajući nepoznatu faunu Amazonije – njezine kukce i paučnjake, stonoge, gmazove i vodozemce. Te životinje nisu na razglednicama Amazonije ili drugih poznatih destinacija, koje su često rezervirane za velike sisavce i šarene ptice, međutim one nisu ništa manje lijepe i važne”.

Rad fotoaparatima i objektivima Sony Alpha „za mene je značilo ogromnu promjenu”, kaže Javier, „uglavnom zato što objedinjuju briljantnu kvalitetu s čvrstoćom i prenosivošću. Radim u prilično ekstremnim okruženjima u pogledu vrućine i vlage, a također puno hodam – nerijetko po 12 sati dnevno u potrazi za životinjama – tako da mala i lagana oprema za snimanje znači i manji, lakši ruksak.”

„Posebno je kukcima potrebna naša pomoć jer ih prečesto odbacujemo kao štetočine, kao nepoželjne ili ih uopće ne primjećujemo”, kaže on. „Ali u stvarnosti su oni vitalni dio piramide bioraznolikosti u kojoj svi živimo. Istina, pri dnu su piramide, ali ako izgubimo insekte, nećemo imati oprašivanje, pa time ni drveće, ni voće, ni usjeve. Isto tako, nećemo imati nijednu životinju koja se njima hrani – ptice i sisavce. I naravno, bez usjeva nema ni nas ljudi”.

Stoga Javier poručuje, čak i ako vam se ne sviđa izgled pauka ili kornjaša, trebate imati na umu da njihovo očuvanje predstavlja zaštitu svih drugih životinja do kojih vam je stalo. Kao i zaštitu za ljudski rod. Dakle, u tome se sastoji njegov rad. „Svakog dana”, kaže on, „nastojim pronaći životinjske vrste za koje nitko ne zna da postoje, promatrati njihov život i zabilježiti ih tako da potaknem ljude da zastanu i obrate pažnju.”

Naravno, poput delikatne biološke raznolikosti našeg planeta, ni Javier nije došao do ovog stupnja preko noći. Njegovo je stvaralaštvo vrhunac cjeloživotne fascinacije prirodom, počevši od živih stvorenja iz njegove rodne Španjolske. „Moja obitelj posjedovala je mali komad zemlje u okolici Madrida,” prisjeća se, „pa smo odlazili tamo ljeti kako bismo se povezali s prirodom. Time su mi moji roditelji doista pomogli – uvijek su me poticali da primjećujem ljepotu u stvarima koje su drugi ljudi možda smatrali neugodnima ili uznemiravajućima. Još i dandanas se time bavim.”

Putujući kroz Južnu Ameriku i Ekvador, gdje je prvi put doživio amazonsku kišnu šumu, Javier je bio „oduševljen tamošnjim divljim životinjama, krajolikom i prirodom općenito. Naravno da je to bila avantura svoje vrste. Neka smo mjesta mogli posjetili tek nakon što smo se danima vozili kanuom, a bilo je nevjerojatno posjetiti te starosjedioce i vidjeti koliko je njihov život drugačiji. Mi mislimo da nam je potrebno toliko mnoštvo stvari za preživljavanje, ali oni su nadahnuće – žive u kućama koje su sami napravili, hrane se hranom koju su sami uzgojili i blisko su povezani sa živim svijetom oko njih.”

Svaki dan boravka u kišnoj šumi za njega je bio i ostao praznik otkrića. „Dok hodate, pronalazite mnoštvo životinja koje žive samo tu. Vidite na stotine vrsta tijekom jednog poslijepodneva. To je za mene prava poslastica. Nestvarni prizori, oblici, boje i pojave potpuno su drugačiji od svega što možete vidjeti na lokacijama diljem Europe ili Sjeverne Amerike”.

Naravno, tijekom svog posjeta Amazoniji, također je uočio drastično srozavanje. „Da, primijetio sam jako puno primjera propadanja prirodnih staništa. Gradovi rastu, ima sve više cesta, sve manje drveća itd. Često se te promjene ne zamjećuju lako, kao kad sretnete prijatelja nakon dugo vremena i vidite promjene koje ne biste primijetili da ga viđate svaki dan. Ali iz godine u godinu, ožiljci na krajoliku postaju sve očitiji.”

„Možda ipak nije sve tako loše”, dodaje s optimizmom. „U nekim slučajevima, to su više promjene u tipovima životinjskih vrsta koje žive na nekom prostoru. Otvaraju se nove niše i popunjavaju vrstama. A postoje i područja koja smo uspjeli sačuvati. Vraćaju se vrste koje nisu bile prisutne godinama.”

U pogledu svog doprinosa tim uspjesima, Javier je skroman. Njegov je posao, kaže, jednostavno podići svijest o stvorenjima koja su ugrožena ili „im pokloniti malo pažnje.” Cilj se ne postiže samo dokumentiranjem nečega, već i estetskim dojmom koji on daje svojim slikama. „Da biste prikazali ljepotu ovih životinja, trebate načiniti lijepe fotografije”, objašnjava Javier. „Želja mi je privući pozornost na originalan način, stoga isprobavam zanimljive perspektive i kreativno osvjetljenje. Što je fotografija bolja, to će više ljudi pročitati naslov ili se zainteresirati za neku životinjsku vrstu!”

On kaže da je važan aspekt njegovog rada objedinjavanje čistog esteticizma s prikazom ponašanja određene vrste. „Svaka slika koja prikazuje nekakvo ponašanje je izvrsna”, objašnjava, „jer omogućuje vezu s promatračem. A to je još važnije kad su nam neke životinjske vrste neobične. Ako uspijem snimiti pauka kako plete mrežu ili se brine za svoje „bebice”, to ima upečatljiviji i emotivniji učinak. Kada fotografirate onoliko koliko ja to radim, sigurno ćete vidjeti neke stvari koje nitko prije nije vidio, a to bi moglo biti zanimljivo i sa znanstvenog aspekta.”

Hoće li rad na redefiniranju percepcije prema ovim vrstama ikad biti završen? „Ne mislim da hoće”, kaže Javier, „ali radimo na tome. Postoje stotine tisuća vrsta člankonožaca, svi su vrlo drugačiji od nas, ali svi dijelimo isti planet i svi imamo jednako pravo da na njemu napredujemo. Pokušavam prikazati njihovu posebnost i osobnost, i uspijevam u tome. Naprimjer, kada sam upoznao svoju djevojku, bojala se pauka, ali više se ne boji. Ljudi stvaraju te priče, izmišljene strahote Amazonije koje vide u filmovima, ali kada možemo razbiti te mitove, možemo spasiti stvarnost.”