Putopisni fotograf Damon Beckford već je bio ovdje. Doslovno i figurativno. Stojeći na ne baš snijegom prekrivenom Lofotskom otočju okružen je stjenovitom ljepotom, ali ovo nije baš zimska idila kakvu je očekivao. Bez obzira na to, ovi prekrasni otoci još uvijek vrve prilikama i ako to znači da ih mora ponovno posjetiti, pa...

“Putopisna fotografija moja je strast dugi niz godina, tako da još jedno putovanje nije problem”, smije se. “Zapravo, zbog želje da više puta fotografiram ista mjesta otkrio sam da su putovanja ono što volim.” Uistinu, nakon školovanja u kulinarskoj školi i služenja vojnog roka u finskoj vojsci, Damon je krenuo na svoje prvo pravo fotografsko putovanje, rezervirajući jednosmjernu kartu za Indiju i jugoistočnu Aziju gdje je punih osam mjeseci putovao samo sa ruksakom na leđima.

“Tijekom tog vremena zavolio sam fotografirati svijet,” nastavlja, “da bih sačuvao vlastita sjećanja, ali i da bih podijelio svoja iskustva. Zapravo, bio sam toliko uvjeren da je to ono što želim raditi u životu da sam se vratio u Finsku, radio još godinu dana, kupio bolji fotoaparat i vratio se da sve to ponovim.”

Damona je na svim njegovim nedavnim putovanjima pratio fotoaparat Alpha 7 IV. “Novi fotoaparat savršen je za sve”, kaže, “što je ključno za raspon slika koje želim snimiti na svojim putovanjima. Snimam pejzaže, a radim i akcijske i dokumentarne snimke. Za snimanje pejzaža je rezolucija od 33 megapiksela bila dobro poboljšanje u odnosu na Alpha 7 III te mi omogućuje da po potrebi iz snimljenih prizora izrežem manje pojedinosti. Učinkovitost fotoaparata Alpha 7 IV pri slabom osvjetljenju također je fantastična za moje snimke polarne svjetlosti, često snimljene na ISO-ima poput 2000 ili 4000.”

Dok nosi putni ruksak na leđima ili pješači prirodom, veličina i težina opreme za fotoaparat također su nešto čemu Damon pridaje važnost, a osim rada pri slabom osvjetljenju, često voli raditi i bez stativa. “Ne volim komplicirati, stoga na put nosim što je moguće manje stvari, a Alpha 7 IV je nevjerojatno kompaktan za svu snagu i značajke koje ima. To uključuje stabilizator slike od 5,5 položaja koji zajedno s optičkom stabilizacijom mog objektiva FE 70-200 mm f/4 G OSS znači da mogu snimati iz ruke što je više moguće.”

Drugi objektiv kojim se Damon rado koristi je FE 16-35 mm f/2.8 GM. “Ima sve što trebam za snimanje polarne svjetlosti,” objašnjava, “kao i vrlo koristan raspon širokokutnih postavki. 16 mm ima nevjerojatan učinak, no podesite ga na 35 mm i dobijete idealan objektiv za dokumentarne snimke.”

To nas pak vraća na ne baš ledene obale Lofota. “Lijepo je ići na ista mjesta,” objašnjava on, “jer je u putopisnoj fotografiji doživljaj lokacije jednako važan kao i otkrivanje.”

“Došli smo doživjeti pravi arktički osjećaj,” nastavlja, “ali bilo je mnogo toplije nego što se očekivalo za ožujak i većina snijega u nižim predjelima se otopila. Budući da se arhipelag nalazi na samom kraju Golfske struje, to nije nečuveno, pa smo samo morali malo prilagoditi plan. Na primjer, iako smo došli sa splitboardovima kako bismo snimali i snowboardanje i surfanje, malo smo više snimali potonje.” Te slike predstavljaju jedan od ključnih temelja Damonova pristupa putopisnoj fotografiji. “Često volim da su u krajolicima prisutni ljudski ili neki drugi elementi putem kojih promatrači mogu steći dojam veličine lokacije. Također pokazuju i životni stil i omogućuje da se ta mjesta doimaju bližima promatraču i punija životom.”

Drugi primjer toga može se vidjeti u Damonovoj snimci skijaša koji se spušta niz planinu na otoku Senja, sjeveroistočno od Lofota. "Vozili smo se sjevernije i više da bismo pronašli snijeg, a dok smo se uspinjali primijetio sam skijaše kako se penju suprotnom padinom", prisjeća se. “Držao sam ih na oku i bilo je sjajno snimiti ih kako se spuštaju niz planinu, ukazujući na nepreglednost divljine.”

To isto pješačenje urodilo je još jednom fantastičnom slikom, i to planine prekrivene snijegom uokvirene stablima bez lišća. “Ovo je snimljeno s gotovo istog mjesta,” kaže Damon, “i kad sam vidio ovaj pogled, znao sam da ga moram snimiti. Bio je to točno onaj arktički osjećaj kakav sam želio. Ali bilo je važno kadrirati ga na pravi način, ući u prizor objektivom 70-200 mm f/4. Volim se koristiti tim objektivom za pejzaže, kako za kompresiju perspektive tako i za izdvajanje malih dijelova scene.”

Lofoti su također pružili Damonu još jednu priliku da snimi polarnu svjetlost te je njegov pristup vraćanja na lokaciju i biranja trenutka ponovno bio aktualan. “Moj glavni savjet je da pratite prognozu polarne svjetlosti kako biste odabrali trenutak kada je njena aktivnost povećana, a nebo vedro. Otkrio sam da je najbolje vrijeme za fotografiranje polarne svjetlosti obično oko ponoći, ali ako je prognoziran KP indeks veći od KP 5, tada je možete vidjeti već u sumrak. Naravno," nastavlja, "ovdje se oslanjamo na sreću i planiranje, ali kada je svijetla uglavnom će vam samo trebati od 3 do 6 sekundi ekspozicije za jasne oblike i jake boje. Ako vam je potrebna dulja ekspozicija, primjerice 30 sekundi, svjetlost postaje manje jasna i može dovesti do neuravnoteženosti prizora.”

Svijet je velik, pa misli li Damon da će nastaviti posjećivati lokacije na način koji je postao njegov stil? “Postoje mnoga mjesta koja još želim doživjeti,” smije se, “na primjer, upravo sam se vratio nakon sedam tjedana provedenih u Indoneziji. Bilo je nevjerojatno vidjeti tropske krajeve, ali je za mene Arktik još uvijek veoma poseban, tako da ću se uskoro vratiti. Prilike da vidimo ta mjesta onakva kakva su danas ograničene su zbog klimatskih promjena, pa mi je drago što mi moj Alpha 7 IV pomaže u tome.”