Svaki put kad Albert Dros podijeli neku od svojih slika Mjeseca, pojave se komentari „To je montirano”, „Mjesec nije tako velik!” uobičajeni je poklič, no Albert ima neobrađene datoteke iz fotoaparata Sony Alpha 7R V koje pokazuju da nisu u pravu. „Sve su slike jednostruke ekspozicije – bez slaganja fokusa, bez snimanja različitim ekspozicijama, bez ičega. Ljudi uvijek misle da su lažne i da Mjesec nije tako velik, no to je zato što većina ljudi nije gledala kroz objektiv od 600 mm ili 800 mm”, kaže Albert.

To je klasičan primjer kako telefoto objektiv može proizvesti takozvani efekt „kompresije”, pri kojem se udaljeni predmeti mogu činiti bliže jedan drugome. To je razlog zašto Mjesec na slici izgleda tako velik u odnosu na objekt, kao što je zgrada, koje smo navikli vidjeti mnogo bliže. A to je ključno za slike. „Pri nekim snimanjima stajao sam oko 3 km od zgrade,” otkriva Albert. „Na udaljenosti većoj od tri kilometra počinju se javljati atmosferska izobličenja zbog vlage. Ali kad snimam s udaljenosti od otprilike dva kilometra, sve ostaje oštro.”

Za snimanje ovih izvanrednih snimaka Albert se prethodno koristio objektivom FE 100-400 mm f/4.5-5.6 GM OSS, često sa Sony 2x telekonverterom, a u novije vrijeme koristi objektiv Sony FE 400-800 mm f/6.3-8 G OSS. „Ovaj je objektiv odličan za snimke Mjeseca. Većina ljudi misli da je riječ o snimanju mraka pa vam je potreban brzi objektiv. Ali istina je suprotna; Mjesec je toliko svijetao da vam brzi objektiv uopće nije potreban. Zapravo, često koristim f/11 ili f/14. Pri 800 mm i dalje nastojim da i zgrada i mjesec budu oštri, pa je manji otvor blende bolji.”

Albert postavlja objektiv od 400-800 mm na svoj Sony Alpha 7R V ili Sony Alpha 1 II, a zatim sve montira na tronožac, koristi se tihim zatvaračem i daljinskim upravljačem kako bi sve bilo savršeno stabilno, što je bitno pri tako dugim žarišnim duljinama. „Obično preferiram Alpha 7R V jer ima višu rezoluciju. To mi omogućuje da snimam izdaleka pri 800 mm i još malo obrežem ako je potrebno. Mnogima ne bi palo na pamet koristiti taj objektiv za fotografiranje Mjeseca, jer možda misle da je taj objektiv samo za divlje životinje. Međutim, nešto poput objektiva FE 600 mm f/4 GM OSS, možda s telekonverterom, teže je i puno skuplje, a ako uračunate atmosferu, ta kombinacija vam zapravo neće dati bolju sliku. „Iako prilika za snimanje punog mjeseca dolazi jednom mjesečno, nema spontanosti. Svaka je snimka pomno isplanirana, mnoge i po godinu dana unaprijed. „Moram reći da za svaku od ovih slika postoji mnogo neuspjelih pokušaja. Oblaci, magla na pogrešnoj razini, poravnanja koja nisu bila 100 % ispravna, zgrade. U svaki pokušaj uloženo je puno truda i ponekad uspijem, a ponekad ne”, objašnjava Albert.

„Imam puno kadrova u mislima, a ponekad ih čak stavljam u kalendar godinu dana unaprijed. Provodim sate samo istražujući na internetu – koje su dobre vjetrenjače, dobri crkveni tornjevi, gdje se nalaze? Moraju to biti objekti koji se vide izdaleka, po mogućnosti s otvorenim krajolikom oko sebe. Često odem na Google Street View i pogledam okolicu. Zatim upotrebljavam aplikaciju kako bih provjerio točan kut i vidio točno gdje će se Sunce i Mjesec spuštati na određeni dan kada je pun mjesec. Imao sam kadar jednog posebnog tornja koji sam želio snimiti. Nije uspjelo, a sljedeća prilika bila je tek godinu dana kasnije. Ponekad morate čekati jako dugo.”

Kako bi zgrada na snimci bila dobro osvijetljena, Albert snima u vrijeme izlaska ili zalaska sunca, dok je Mjesec još uvijek nisko na nebu. „Moraš imati malo ambijentalnog svjetla kako bi mogao snimiti kadar u jednoj ekspoziciji. Ljudi često fotografiraju Mjesec u vrijeme kad se jako sjaji, a krajolik je mračan. To je zato što je previsoko na nebu – tada je noć. Moraš ga uhvatiti dok je nisko nad horizontom, dok je pun mjesec, i tada se mora poklopiti s izlaskom ili zalaskom sunca.”

Zahvaljujući Sonyjevim senzorima u modelima Alpha 7R V i Alpha 1 II, Albert može izvući maksimum iz dinamičkog raspona kamera. „Često snimam blago podeksponirano – podešavam ekspoziciju zbog Mjeseca, pa u obradi posvijetlim sjene. Sonyjevi fotoaparati poznati su po svom visokom dinamičkom rasponu, upravo to mi omogućuje ovakve slike. Neke su slike snimljene pri ISO 2000 ili ISO 3200, gdje dinamički opseg nije tako visok, pa takvi kadrovi doslovno izvlače maksimum iz senzora”, objašnjava. „U kombinaciji spektakularne prirode i elemenata koje je stvorio čovjek uvijek ima nešto posebno. To mi daje poseban osjećaj — kao da priroda slika, a mi to bilježimo.”