“Svaki susret u prirodi čaroban je i neočekivan”, započinje Mathieu Le Lay. “U takvim situacijama sanjate o savršenoj slici i snimljenom materijalu koji pokazuje istinsku snagu trenutka. Nadate se da ste snimili upravo ono što ste osjećali u tom trenutku. To je veza koja se ne može ponoviti.“Redatelj i direktor fotografije koji snima vizualno zapanjujuće filmove koji se odlikuju intimnom, često organskom vezom s prirodom, Mathieu je diplomirao zaštitu divljih životinja na Sveučilištu Salford u Ujedinjenoj Kraljevini, a potom je studirao na IFFCAM-u, poznatoj francuskoj školi filma o divljim životinjama. Njegov pristup temelji se na autentičnosti, upotrebi prirodnog svjetla i snimanju u ekstremnim okruženjima kako bi ispričao priče koje ga zanimaju.

“Prije snimanja uvijek se dobro pripremim”, objašnjava. “Dan prije snimanja provedem s opremom i još jednom provjeravam prognozu, no to što su uvjeti teški ne znači da ću otkazati. Zapravo, volim snimati po kiši, vjetru ili magli. Uživam u tome. Može biti teško, ali u tim teškim okruženjima istinski se osjećam kao redatelj.”“Ljudi i životinje koje snimam”, nastavlja, “također su vani izloženi tim uvjetima. Dakle, vrijeme, oluje, kretanje oblaka i kiša... sve su to vrijedni alati kojima postižete osjećaj kao da ste tamo. To je ono što se zaista trudim podijeliti. Da smo svi dio istog svijeta, da dijelimo iste prostore, isti zrak, istu mirnoću. U tome se krije istinska ljepota prirode.”

Imajući na umu tu vezu, ne čudi što je Mathieuov filmski rad također fokusiran na ljude koji žive i rade u prirodi. “Ljudi koje dokumentiram imaju poseban odnos prema svojoj okolini”, otkriva, “i taj me način života jako privlači. Okruženi su onim što vole i što ih održava.” Kako sam kaže, poboljšava vlastitu povezanost i sposobnost pripovijedanja promatrajući ih.“Na primjer, pratio sam nekoliko fotografa divljih životinja i proučavao njihov pristup radu na terenu. Primijetio sam koliko su bili prisutni u svojoj okolini i svjesni nje. Tihi su, slušaju, čak i mirišu i dodiruju okolinu u kojoj se nalaze, koristeći sva svoja osjetila. I, što je najvažnije, strpljivi su, čekaju da životinja izađe iz šume, siđe s vrha planine ili sleti iz zraka. Oni razumiju ponašanje i navike svog objekt da bi mu se mogli približiti.”

Također uživa u vezi između farmera i domaćih životinja. “Volim vidjeti interakciju između ljudi i životinja o kojima ovise. Mislim da se previše ljudi udaljilo od životinja, iako ovise o njima. Oni ne vide sebe i životinje kao dio istog svijeta.”“Ja sam redatelj, ali i autor, što znači da zaista uživam u dijeljenje priča i razmišljanju o pričama”, nastavlja. “A kada nekoga upoznam, često se osjećam duboko dirnutim osobnošću ili životom te osobe, toliko da odmah postoji ta želja da ispričam njenu priču. Osjećam to prije svega kao ljudsko biće, a ne kao redatelj. To može biti redovnik reda Yamabushi koji živi u šumi u Japanu, pastir u Rumunjskoj ili stolar u Montani. Stoga odmah počinjem razmišljati o tome kako to ostvariti, kako to kadrirati i ispričati kako ja to vidim.”

U svojim filmovima Mathieu se koristi mnogim sredstvima za pričanje tih priča, često ih kadrirajući tako da su ljudi koje dokumentira vrlo mali u kadru. “To pokazuje da nitko nije iznad prirode”, kaže, “a stavljanjem tih malih silueta u vrlo široko, otvoreno i divlje okruženje zaista možete prenijeti osjećaj ranjivosti ljudskih bića. Često mislimo da imamo kontrolu nad svime, ali priroda pokazuje da će ići svojim putem bez obzira na sve.”“Također se volim igrati sa svjetlom kao načinom da gledatelja uronim u to iskustvo”, kaže. “Na primjer, volim započeti film u nekom mračnijem okruženju i izaći na svjetlo. Osjećam da svjetlost izlazi iz mojih likova, kao da razumijevanje dijele s publikom.”

Unatoč surovosti okruženja i mnogih tema koje obrađuje, kao što su klimatske promjene i gubitak staništa, ovaj pristup unosi osjećaj nade u Mathieuove filmove. “Mislim da moj rad ovih dana nije toliko alarmantan”, objašnjava. “Barem pokušavam biti optimističniji. Vidim da se promjene događaju posvuda, pa to moram spomenuti u svojim filmovima, ali svejedno volim prikazivati ljepotu i dokumentirati ljude koji su osjetljivi na naš prirodni svijet.”“I životinje i ljudi, svi se suočavamo s istim problemom u vezi s klimatskim promjenama, pa se moramo prilagoditi. Pokušavam podijeliti činjenicu da se svijet mijenja, ali na poetičniji način. Pokušavam pokazati pozitivne strane prilagodbe i načine na koje ljudi mogu živjeti ako to žele."

Mathieu prilagodbu očekuje i od svoje opreme. Trenutačno se koristi digitalnom kinematografskom kamerom Sony FX9, alatom iz snova svakog filmaša, koja se odlikuje 8K senzorom, dinamičkim rasponom u 16 koraka te uistinu laganim i kompaktnim kućištem. Kako sam kaže, to je kamera koji mu omogućuje rad u bilo kojim uvjetima osvjetljenja i na bilo kojoj lokaciji.“Kao što sam rekao, uvijek pokušavam snimati svoje filmove na najautentičniji mogući način”, kaže. “Pokušavam nestati kako bih mogao dokumentirati pravu stranu prirode. To znači da morate raditi s prirodnom svjetlošću, čak i kada snimate ljude. Ja se definitivno ne želim koristiti rasvjetom jer želim da budu ono što jesu, a ne da ‘glume’. Zapravo, da bih ih razumio, da bih postigao vezu koju želim, moram živjeti na isti način. Raditi u svim vremenskim uvjetima, spavati na otvorenom, ponekad samo u vreći za spavanje na nekom planinskom vrhu.”

“Veličina i težina kamere Sony FX9 čine je posve nenametljivom”, kaže. “I ne moram se koristiti tronošcem jer je stabilizacija slike sjajna i funkcionira sa svim PL ili E mount objektivima koje želite upotrijebiti na njoj.”“Kamera FX9 također dolazi s vrlo dobrim usmjerenim mikrofonom”, nastavlja, “tako da mogu prenijeti osjećaj sirovih uvjeta i putem zvuka. Zvukovi vjetra i vode, ptica i sisavaca pridonose povezanosti. FX9 je alat koji omogućuje potpuni doživljaj, što je ključno za pripovijedanje.”Naposlijetku, misli li da ovaj pristup može imati utjecaja? Može li pokazivanje ove vrste ljepote spasiti svijet? “Mislim da je ključno pokušati”, zaključuje Mathieu. “Moramo prihvatiti da se svijet brzo zagrijava. Svaka oluja doima se novom. Svako godišnje doba čini se drugačijim od prethodnog. Moji filmovi su pokušaj da se pronađe neko uporište u tim promjenama. Zemlja nije samo krajolik, to je tlo na kojem stojimo. Kada vidite da je vaš život duboko povezan sa zemljom, shvatite nešto očito. Krhkost je to što nas spaja. Nikada nismo iznad prirode.”