„Kako ja to vidim”, objašnjava profesionalni fotograf Massimo Siragusa, „prostori koji nas okružuju svojevrsna su pozornica. U interakciji smo s njima i uspostavljaju se odnosi. To su individualne veze jer svaku zgradu i mjesto vidimo individualno. No veza je dvosmjerna jer ma koliko ti prostori utjecali na naše živote, mi također određujemo i mijenjamo njih. Na svojim fotografijama pokušavam prepoznati i razumjeti taj odnos.”
U sklopu ovog je projekta Massimo fotoaparatom Sony Alpha 7R IV snimao sveučilišno naselje sveučilišta Bocconi u Milanu. „Izdavačka kuća Rizzoli International”, kazao nam je, „angažirala me da napravim knjigu koja oslikava identitet sveučilišnog naselja i njegov odnos s Milanom. Na fotografiranje sam potrošio više od dva tjedna između lipnja i rujna i bilo je važno imati tako puno vremena jer mi je to pomoglo da uspostavim odnos s lokacijom.”
Dok je fotografirao sveučilišno naselje, koje je osnovano 1902. godine i koje se odlikuje nevjerojatnom mješavinom arhitektonskih stilova, Massimo je imao vremena „osjetiti duh mjesta, njegovu ukupnu atmosferu”, kazao je Massimo. „Za neka se mjesta to dogodi odmah, ali za ovo sam prilikom svake posjete otkrivao nove aspekte. Naravno, mjesta se mijenjaju, ali mijenja se i naš pogled na njih i vidimo ih drukčije pod utjecajem drukčije svjetlosti, drukčijeg raspoloženja ili čak različitih razdoblja u našim životima.”
Kada se radi o svjetlosti, dobar je primjer Massimova fotografija snimljena ispred predavaonica u sveučilišnom naselju pred zalazak sunca. „Bilo je važno istaknuti umjetninu na otvorenom”, objasnio je, „ali istovremeno sam htio pokazati strukturu zgrade. Odlučio sam se snimati u sumrak da bih mogao prikazati kontrast svjetala na zgradi i dnevne svjetlosti. Uvijek sam volio koristiti samo ono što se nalazi unutar prizora i ne dodavati bljeskalicu ili LED svjetla.”
To je bilo moguće, kazao je Massimo, zahvaljujući ogromnom dinamičnom opsegu senzora fotoaparata Sony Alpha. „Koristim Sony Alpha 7R IV”, objasnio je, „i bez obzira na to snimam li eksterijer s pogledom prema unutra ili interijer s pogledom prema van, jedan je od glavnih zadataka uravnotežiti tamne i svijetle zone. Nijedna zona ne smije dominirati jer fotografija neće izgledati realistično i osjećaj mjesta će se izgubiti. No širok dinamički opseg Sonyjevih fotografija to pojednostavnjuje, čak i kad je kontrast tako velik.”
Prilikom snimanja u načinu snimanja s prioritetom otvora blende uz najšire mjerenje u više zona „rezultati su vrlo uravnoteženi čak i uz loše osvjetljenje”, nastavio je, „i uvijek radim uz otvor blende smanjen na f/16 ili f/22 da bih dobio maksimalnu dubinu polja. Naravno, to podrazumijeva snimanje na stativu da bi detalji ostali što oštriji, ali budući da je Sony Alpha 7R IV tako lagan, mogu koristiti manji i lakši stativ.”
Massimo koristi i sustav za višestruko snimanje uz pomak piksela fotoaparata Alpha 7R IV, koji mu pruža „nenadmašnu rezoluciju, savršenu za isticanje teksture nekih zgrada – to je zaista izniman fotoaparat”, objasnio je Massimo.
Kada se radi o kompoziciji, također je potrebno u obzir uzeti brojne čimbenike. „Jedna od najvažnijih svari jest držati fotoaparat paralelno s tlom”, objasnio je Massimo. Uz takav ravan položaj arhitektonske linije neće biti izobličene i ostat će okomite. To može biti teško i u nekim se slučajevima popnem na zgradu ispred objekta snimanja da bi linije ostale ravne.”
Prilikom donošenja odluke o sadržaju scene „samo su ponekad važni ljudi”, nastavio je Massimo. „Na fotografijama otvorenih prostora ljudi mogu biti korisni jer daju potreban osjećaj razmjera, ali za mene osobe uvijek moraju biti u pozadini u odnosu na mjesto ili same zgrade, nikad u središtu pažnje. Ljudi na takvim fotografijama imaju samo ulogu uspostavljanja odnosa s mjestom.”
Kada se radi o objektivima, Massimo za svoje arhitektonske radove voli koristiti kombinaciju objektiva fiksne žarišne duljine i objektiva za zumiranje. „Često koristim objektiv FE 24 – 70 mm f/4 ZA OSS ”, kazao je, „koji mi pruža brojne mogućnosti kadriranja u kombinaciji s nevjerojatnom oštrinom. Uz to, nedavno sam svoju opremu upotpunio objektivima Sony G od 24 mm, 40 mm i 50 mm. Oštrina tih objektiva je fantastična, a posebice kada se u obzir uzme kako su prenosivi. Da je Sony napravio objektiv s pomakom, odmah bi kupio i njega!”
Za kombiniranje svih tih aspekata potrebno je strpljenje. Morate biti spremni na brojne posjete, učenje, razvijanje vlastite tehnike i vizualnog jezika, planiranje i čekanje najboljeg osvjetljenja za interpretaciju svakog objekta snimanja. Samo tada možete zaista razumjeti duh nekog mjesta. I naravno, potrebna vam je odgovarajuća oprema da biste sve to pretvorili u konačnu fotografiju, ali za razliku od truda koji ja ulažem, moj fotoaparat tvrtke Sony s lakoćom obavi sve što je potrebno.”