Duboko u netaknutoj finskoj divljini svakodnevno se događa nešto nevjerojatno. Iz skrovitih promatračnica u šumi, posjetitelji se susreću oči u oči s euroazijskim vukovima i smeđim medvjedima. Na toj udaljenosti — gotovo na dohvat ruke — osjećaj čuđenja jednostavno je neizbježan.

Fotograf divljine i zaljubljenik u očuvanje prirode i životinja Magnus Lundgren dobro poznaje taj osjećaj. „Biti tamo, među medvjedima i vukovima, nevjerojatno je iskustvo”, prisjeća se. „Posebno jer to mjesto djeluje tako poznato, gotovo kao dom. Kad su ti predatori tako blizu, rađa se duboka povezanost s prirodom — povezanost koju su mnogi izgubili ili zaboravili. To je podsjetnik na tvoje europsko nasljeđe. Ovo su naši lavovi, naši leopardi i moramo ih poštovati i slaviti.” Svoje iskustvo, kao i brojne slične pustolovine dijeli Magnusov dugogodišnji suradnik Staffan Widstrand, stručnjak za fotografiju prirode s više od 35 godina iskustva. Zajedno imaju misiju: promijeniti percepciju i sačuvati europske grabežljivce. „To nije nešto o čemu ljudi često razmišljaju,” dodaje Staffan, „ali uz zajedničko kulturno nasljeđe koje nas svakodnevno okružuje — poput arhitekture, glazbe i jezika — postoji i prirodna baština. To je cvrkut ptica u proljeće, miris šume ili šuštanje lišća koje mijenja boje. Sjeti se što sve osjetiš kad ugledaš vjevericu, zeca ili srnu. Biti u blizini grabežljivaca — to je iskustvo na sasvim novoj razini.”

Nakon što su zajedno radili na nekoliko projekata, uključujući „Divlja čuda Europe” i „Divlja čuda Kine”, Magnus i Stefan sada započinju novi pothvat, „Suživot s prirodom”. Prijašnji projekti imali su cilj približiti ljudima njihovu prirodnu baštinu. Ovaj novi projekt ide korak dalje — donosi inspirativne primjere uspješnog suživota ljudi i grabežljivaca. „Projekti „Divlja čuda” bili su usmjereni na obrazovanje i povezanost”, nastavlja Staffan. "Upravo smo tada prepoznali zajedničku strast i predanost. Angažirali smo brojne fotografe kako bismo oživjeli ideju, oslanjajući se na emocionalnu snagu fotografije da potaknemo promjene. Prava slika može ljudima otvoriti oči — pokazati im da nevjerojatne životinje žive i u njihovim zemljama. A kada jednom steknete tu emocionalnu vezu s divljim životinjama, veća je vjerojatnost da ćete je poštovati ili zaštititi. „Projekt „Suživot s prirodom” ima jasan cilj: utjecati na donositelje odluka u EU da zadrže ili poboljšaju status „strogo zaštićenih” europskih velikih zvijeri i promiču program prilagođen divljim životinjama. Naglasak je na pronalaženju zajedničkog jezika i suživota”, objašnjava Magnus. „Projekt će predstaviti uspješne primjere i podržati vodeće europske organizacije u njihovim naporima da zaštite naše velike grabežljivce.”

Činjenica je da se unatoč godinama uspješnog ponovnog uvođenja i očuvanja, izgledi za velike zvijeri u Europi pogoršavaju. Već je došlo do smanjenja zaštita vukova, dok bi medvjedi i ris mogli biti sljedeći. Ali Staffan i Magnus vjeruju da pozitivna slika suživota može osvojiti srca i umove i preokrenuti trend. „Otkrili smo da se puno izvještavanja odnosi na probleme, a ne na rješenja i prilike”, kaže Staffan. „Želimo pokazati druge narative. Zašto su ti grabežljivci dobri za nas? Kako upravljaju ekosustavom i poboljšavaju ga? Koje su mjere uspješne u životu uz njih? Zapravo se radi o obrazovanju”, nastavlja Magnus. „Važno je pokazati kako suživot najbolje funkcionira. U Švedskoj smo, kao društvo, zaboravili kako je to živjeti uz vukove. Nekoć smo ih sve istrijebili, a sada se tek počinju vraćati — zato ljudi još ne znaju kako s njima živjeti, kako smanjiti sukobe uz pomoć pravih pasa čuvara, suvremene tehnologije za ograđivanje, državnih potpora i prilagodbe pastirskih metoda…”

Jedna od tih prednosti je promatranje divljih životinja. „Još jedan prekrasan aspekt posjeta medvjedima i vukovima u Finskoj bio je susret s učinkovitim oblikom turizma vezanog uz divljinu u Europi,” kaže Magnus. „Odmah vidiš koristi koje donose ti grabežljivci — prihodi, radna mjesta. Ljudi dolaze iz svih dijelova Europe.” „Sličan razvoj vidimo na brojnim mjestima diljem svijeta,” nadovezuje se Staffan. Lavovi, slonovi, gorile — ili ovdje u Europi, medvjedi, risovi i vukovi — sve su to egzotične vrste koje sve više doprinose lokalnim gospodarstvima. Seosko stanovništvo se raseljuje, a jedan od razloga je nedostatak posla. No, upravo divljina može otvoriti vrata novim poslovima — vodičima, vozačima, čuvarima — ako prepoznamo njezinu vrijednost.” Projekt uključuje dokumentarni rad, snimanje i pisanje, kao i čistu fotografiju prirode. „Može se reći da je to klasičan reporterski pristup u prirodnom okruženju,” objašnjava Staffan. „Trebaju nam emotivne fotografije i vizualna ljepota životinja — ali i priče koje ih prate, kako bismo ispričali stvarnu priču o suživotu.”

„Ljudska strana priče zapravo je još važnija,” dodaje Magnus, „jer upravo tu leže rješenja. Turistički vodiči i stručnjaci za očuvanje prirode, infrastruktura koju grade i način na koji ljudi doživljavaju te susrete — sve to vodi prema cilju. "Naravno, važna je i međusobna suradnja. „Za mene je jedan plus jedan pet!” Staffan se smije: „Zajednički rad daje poseban karakter fotografijama, ali i olakšava intervjue, snimanja, pisanje prijedloga, vođenje društvenih mreža… Kada snimamo, uglavnom je odvojeno, ali u ljetnim mjesecima dalekog sjevera, kad noć gotovo ne postoji. također je korisno imati suradnika. Jedan drži stražu, dok drugi spava!” Snimajući Sonyjevom Alpha opremom, obojica su primijetili brojne prednosti. „Budući da se radi o multimedijskom projektu, mogućnost jednostavnog prebacivanja između fotografija i videa na istoj kameri i s istim objektivima ogromna je prednost,” kaže Magnus. „A tu su i automatsko fokusiranje s prepoznavanjem očiju objekta, kao i brzina okidanja — što značajno povećava uspješnost snimanja, bilo da je riječ o vuku u šumi ili farmeru koji postavlja ogradu.”

„Jedna od najvećih prednosti za mene su tihi načini rada kod kamera poput Sony Alpha 1”, kaže Staffan. „Ne znam koliko sam životinja i ptica uplašio zvukom okidača tijekom svih ovih godina… i koliko sam dobrih prilika zbog toga izgubio. Jednom sam snimao snježnog leoparda u Kini — nakon jednog okidanja me čuo i nestao! S Alpha 1 II mogu snimati fotografije i videa, a da me uopće ne primijete.” Obojica hvale i Sonyjeve telefoto objektive za snimanje divljine. „Radimo s objektivima poput FE 400 mm f/2.8 GM OSS i FE 600mm f/4 GM OSS — oštrina je otprilike jednaka kao kod drugih koje smo koristili, ali su Sonyjevi osjetno lakši,” „Čak i nekoliko stotina grama manje može značiti oštriju fotografiju kad satima držiš telefoto objektiv u rukama,” nastavlja Staffan. U konačnici, ono što projekt „Suživot s prirodom” čini snažnim jest moć fotografije da mijenja stavove i ruši predrasude. „Važno je njegovati pozitivne vrijednosti i stavove,” kaže Magnus, „jer uz pravi pristup, ljudi mogu postati ponosni na svoje legendarne grabežljivce.”

„U konačnici, više se radi o upravljanju ljudima nego o upravljanju divljinom,” zaključuje Staffan. „Želimo da ljudi zavole svoju prirodnu baštinu. Ne postoji savršeno rješenje, ali postoji put prema nečemu boljem. Kad to vidiš, shvatiš da je rješenje oduvijek bilo tu.”