Prašina se diže dok masa ljudi nogama udara o tlo. Žestoki zvuk brazilskog hardcore benda Worst trešti s pozornice. To je situacija u kojoj se Gonçalo već mnogo puta našao. Iako se neupućenima sve može činiti zastrašujućim, on ostaje smiren. „Bio je užitak probiti se u sredinu publike sa svojim fotoaparatom Sony Alpha 7C II jer sam tamo osjetio najveće emocije, ono što publika proživljava. Za mene je snimanje takvih trenutaka u publici, u samoj srži zbivanja, jednako važno kao i fotografiranje samog benda.”–

Serija slika snimljena je na Vagos Metal Festivalu u Vagosu u Portugalu, gdje je Gonçalo fotografirao festival u sklopu uobičajenog medijskog izvještavanja. „Poprilično je zapravo smiješno da me ljudi uvijek pokušavaju zaštititi usred mosh pita, iako sam vrlo visok, jer znaju da imam fotoaparat pa su posebno oprezni. Već mi se dogodilo da razbijem fotoaparat ili objektiv, ali to je tako. Postoji ta prirodna sirova energija koju jednostavno ne možete pronaći nigdje drugo. Svi se kreću zajedno kao jedna masa i to se zaista prenosi na fotografa.”

Snimanje pozornice glazbenog festivala za Gonçala je prilično uobičajen zadatak. Bend Worst fotografirao je fotoaparatom Sony A7C II i objektivom Sony FE 50-150mm f/2 GM. „Nekada sam snimao 70 – 200-mm objektivom, kao što to radi i većina koncertnih fotografa. No, postoji velika razlika u odnosu na 50 – 150-mm objektiv, iako su žarišne duljine uglavnom slične. Velika prednost je to što je 50-milimetarski znatno širi. Tim jednim objektivom možete snimiti gotovo sve što vam je potrebno. 50 – 150 mm je idealni raspon. Dodatna doza osvjetljenja kod f/2 u odnosu na f/2,8, čini sve istaknutim i pridaje trodimenzionalnu kvalitetu. Nevjerojatno je što mogu snimati pri slabom osvjetljenju pri nižim ISO vrijednostima zbog šireg otvor blende.”––––

Približavanje publici zahtijeva drugačiji komplet opreme. Kako bi olakšao promjenu žarišnih duljina, Gonçalo upotrebljava fotoaparat Sony Alpha 9 III na koji je postavljen objektiv FE 14mm f/1.8 GM.

„Zaista uživam približiti se objektu. Mnoge moje snimke ispunjavaju kadar sve do samog ruba glazbenika ili publike, a to mi daje osjećaj povezanosti koji mi je potreban u radu. Objektiv od 14 mm vrlo je korisna žarišna duljina kada nemate prostora, ali čak i kada ga imate, kao na festivalu na otvorenom, divno je prići još bliže. Kao što je Robert Capa rekao: „Ako vam fotografije nisu dovoljno dobre, niste dovoljno blizu.” Zaista morate biti blizu da biste te emocije prenijeli na svoje fotografije, a objektiv od 14 mm nevjerojatan je upravo za to.”’’’

Čak i kad imate more lica ispred sebe, Sony Alpha 9 III jednostavno se fokusira na ono što želite. „Prilikom snimanja pozornice koristio sam se značajkom prepoznavanja lica s omogućenim praćenjem objekta”, kaže Gonçalo. „Ako glazbenik počne mahati glavom i kosa mu prekrije lice, fotoaparat će i dalje otkriti oči ili barem ostati fokusiran na glavu. Međutim, kada snimam publiku, prepoznavanje lica će uhvatiti mnogo lica, pa se koristim fleksibilnom točkom postavljenom na najmanju veličinu područja kako bih bio vrlo precizan u pogledu mjesta na koje se fokusiram. Od svojih dana snimanja na analognom filmu fokus sam uvijek postavljao na središnju točku i mijenjao kompoziciju kadra znajući da će fokus ostati zaključan. To me oslobađa u pogledu kreativnosti. Meni je lakše, lakše je uredniku, a sve su slike oštre i mogu se upotrijebiti.”–

Ono što također podsjeća na analogni film kod ove serije fotografija je i odabir snimanja u crno-bijeloj tehnici. „Zaista vjerujem da crno-bijela tehnika uklanja svu zbrku koje boje donose”, objašnjava on, „i ostavlja samo emocionalni dio na slikama. Stvari su daleko sirovije u crno-bijeloj tehnici. Fotografije moraju biti posebno snažne u pogledu emocija, u smislu posvećenosti slike, umjesto da se oslanjaju na boje koje same po sebi mogu proizvesti različite dojmove.”

Na slikama možete primijetiti da samo mali broj ljudi drži telefone i snima koncert, za razliku od drugih glazbenih događaja. „Ljudi su usredotočeni na doživljaj koncerta, a ne na snimanje. Masa želi osjetiti trenutak, a ne dokumentirati ga.” Umjesto toga, Gonçalo se u mosh pitu osjeća sigurno sa svojim profesionalnim Sony fotoaparatima i objektivima i snima emotivne trenutke kako publika to ne bi morala činiti.