Spasitelji života

Zračna ambulanta iz Wiltshirea, koja se financira putem donacija i javnih akcija, velika je, zahtjevna i složena usluga, a kada dodate globalnu pandemiju koja komplicira rad i financiranje, taj posao postaje još teži. To je priča koju je fotograf Terry Donnelly želio ispričati.

Tijekom dokumentiranja kako se helikopterska hitna medicinska pomoć u Wiltshireu prilagođava pandemiji, Terry ih je snimao 16 sati dnevno. "Nikada nema vremena za odmor, a njihov je posao toliko fizički i mentalno zahtjevan da sam smatrao važnim to snimiti. Osobna zaštitna oprema za Covid od presudne je važnosti, no predstavlja fizičku i komunikacijsku prepreku, posebno kada imate dezorijentiranog pacijenta. Ljudi moraju znati s kakvim se izazovima profesionalci susreću i kako spašavaju živote."

"Zbog neprekidnog stanja pripravnosti, svakog sam se jutra morao izvagati sa svojom opremom za snimanje da bi pilot mogao točno procijeniti koliko nam goriva treba", objašnjava Terry, "a Sonyjevu opremu uvijek sam imao sa sobom. Baš kao i posada i bolničari, nosio sam osobnu zaštitnu opremu, što je dovelo do raznih poteškoća. Kada nosite pojas, vizir i opremu za komunikaciju, snimanje fotografija nije baš jednostavan posao, a uz to želite biti i što neprimjetniji. Ništa ne smije ometati posao bolničara."

U projektu u kojem nema drugih prilika, Terry se oslonio na opremu Sony Alpha, koja ga nije iznevjerila. "Koristio sam Alpha 9, Alpha 9 II te nekoliko kućišta Alpha 7C, koja su bila važna jer sam se puno kretao i radio u skučenom prostoru helikoptera HELIMED22. Kvaliteta je slike punog kadra koje dobivate korištenjem tako laganih fotoaparata nevjerojatna, posebno u kombinaciji s novim objektivima G Compact. Koristio sam FE 24 mm f/2,8, FE 40 mm f/2,5 i FE 50 mm f/2,5 s pomoću kojih sam dobio slike koje ne bih dobio uz veću i težu opremu. Ti objektivi imaju sjajne žarišne duljine za dokumentarne radove, brzo fokusiraju i propuštaju mnogo svjetlosti kada vam je ona potrebna."

Za Terryjev su projekt važne bile i značajke poput ugrađene stabilizacije slike, Eye AF u stvarnom vremenu i tiho snimanje. "Ugrađena stabilizacija slike pokazala se ključnom za snimke uz slabom osvjetljenje te mi je omogućila korištenje manjih brzina zatvarača za snimanje kretanja elisa helikoptera. No s obzirom na to da sam snimao bolničare u punoj opremi, tihi zatvarač i automatsko fokusiranje uz prepoznavanje oka bili su od presudne važnosti. Eye AF mi je omogućio snimanje uz najšire otvore blende i jednostavno fokusiranje kroz vizire, prozore i zaštitne naočale u situacijama u kojima bi se fokus mogao izgubiti, dok uz tihi zatvarač nisam ni na koji način ometao osoblje, čak i kad sam radio uz njih."

Slike za koje Terry smatra da najbolje dočaravaju napore zračne posade obuhvaćaju snažne portrete bolničarke Joanne Gilbert, čije je lice prepuno otisaka zaštitne opreme, te pilota "Elvisa" Costella uz odbljesak znaka HELIMED22 u uredskom prozoru. "Te slike imaju elemente koji pričaju priču u Covidu, kao što su osobna zaštitna oprema, ali pokazuju i njihovu osobnost i izazove s kojima su se susreli. Jo je od sretne i bezbrižne osobe na početku smjene postala ozbiljnija osoba s otiscima zaštitne opreme na licu nakon što je spašavala živote. Što se tiče "Elvisa", on je uvijek na oprezu te je odgovaran za svoju posadu i živote koje spašavaju.

Na kraju, pričanje cijele te priče Terryju je donijelo najviše zadovoljstva. "Fotografija vam daje platformu i mogućnost da podijelite ono što smatrate važnim, odnosno priče koje imaju pravu vrijednost. Svatko se tijekom protekle godine nosio sa svojim problemima, no osnovne usluge poput zračnih ambulanti moramo nastaviti financirati donacijama. Nikada ne znate kada će nečiji život ovisiti o njima. Izbliza sam pratio incidente kojima se bave i smatram da je njihovu priču potrebno ispričati da ih nikada ne bismo uzimali zdravo za gotovo te mi je drago što sam dobio priliku tu priču i ispričati."