„Svaki put kad se nađem na Arktiku osjetim iskreno divljenje koje ne blijedi”, kaže Mickaël Peralta, fotograf prirode čija je misija pomoći drugima da cijene divljinu u kojoj “ti prostrani, otvoreni krajolici i nadahnjujuće životinje stvaraju mir, samoću te rijedak i snažan osjećaj spokoja.”

Trotjedno putovanje na zaleđenu istočnu obalu Grenlanda Mickaëlu je dugo vremena bilo njegov osobni cilj te mu je pružilo sve čemu se nadao. „Nakon što sam više puta putovao Norveškom, Farskim otocima, Islandom i Svalbardom, Grenland mi se činio kao posljednji dio slagalice”, objašnjava. „Pridružio sam se ekspediciji na brodu Polarfront, bivšem meteorološkom istraživačkom brodu iz 1970-ih. Duljine 55 metara, bio je dovoljno malen da pristupi najudaljenijim fjordovima. Putovanje je bilo organizirano tijekom arktičkog ljeta, a ja sam mogao u potpunosti stopiti se s prirodom plivajući u moru oko broda na temperaturi od 1 ili 2 ºC. Ali čak i u tim toplijim mjesecima, jedno od mojih najsnažnijih sjećanja s tog putovanja bio je zvuk morskog leda koji puca pod trupom broda. „Pucanje i škripa leda jedan je od najintenzivnijih i najnezaboravnijih događaja koje sam ikada doživio. To je tako strano svakome tko nije odavde i u potpunosti dočarava to mjesto.”

„Cilj ovog projekta bio je prikazati prostranstvo još uvijek netaknute divljine,” nastavlja Mickaël. „Plovili smo područjima koja većina ljudi nikada nije vidjela, a kamoli posjetila. Grenlandu, a posebno njegovoj istočnoj obali, iznimno je teško pristupiti, stoga sam želio prikazati krajolike koji su još uvijek uistinu divlji i neukroćeni. Putovanje mi je omogućilo da pristupim ovom nevjerojatnom mjestu kao dokumentarni promatrač, a ne samo kao fotograf divljih životinja i pejzaža,” kaže. „Posjetili smo jedno grenlandsko selo okruženo morskim ledom koji se proteže gotovo 80 km i koje je većinu vremena potpuno izolirano. Provodeći dane s tamošnjim ljudima i dokumentirajući njihov svakodnevni život, počinjete bolje razumjeti život u tako udaljenim krajevima i važnost lova za njihov opstanak.”

Raskoš grenlandskog okoliša i divljih životinja otkrila se tijekom Mickaëlova putovanja. Tijekom ta tri tjedna spoj to dvoje urodio je spektakularnim uspomenama. „Susreti s arktičkim divljim životinjama, posebno polarnim medvjedima, uvijek su veoma dirljivi,” prisjeća se. „Jedan takav trenutak omogućio mi je da ilustriram prekrasnu geologiju tih negostoljubivih krajolika. Vidjeli smo polarnog medvjeda kako stoji iznad nas na oker-smeđim stijenama, a taj je prizor savršeno utjelovio duh dalekog sjevera.”

Mickaëlovi omiljeni radovi uključivali su i fotografije golemih otočkih ledenih santi. „Pronalaženje ledenjaka takve veličine bio je jedan od mojih glavnih ciljeva prilikom posjeta Grenlandu,” objašnjava. „Njihovi razmjeri bili su daleko veći od onoga s čime se obično susrećem na Svalbardu. U zaklonu fjorda more je često iznimno mirno pa slike često prikazuju zrcalnu površinu mora i minimalističku atmosferu, čak i pri velikim brzinama zatvarača.”

Mickaëlova potreba da drugima približi ta netaknuta mjesta i jedinstvene prizore proizlazi iz njegovog vlastitog upoznavanja s divljinom, a susret s čudesima divljine zasigurno je utjecao na njegovo fotografsko putovanje. „Za mene se sve promijenilo tijekom jednog nevjerojatnog putovanja u Oregon prije gotovo deset godina,” objašnjava. „Bila je to moja prva fotografska avantura, 15 dana na putu, živeći život punom parom sa samo jednim prijateljem fotografom. To je putovanje promijenilo sve, a moja strast za fotografijom rodila se istovremeno s mojom ljubavlju prema prirodnim prostranstvima. Danas mi kombinacija fotografije i divljine pruža dubok osjećaj slobode, i fizički i psihički,” nastavlja. „Putovanja poput ovog na Grenland za mene su oblik meditacije, način da se ponovno povežem s nečim iskonskim Što je najvažnije, to je moja prilika da prenesem taj osjećaj boravka u prirodi. Ljepota svijeta prirode bilo je ono što me potaknulo da sve više istražujem te želim da i drugi osjete istu inspiraciju.”

Kako bi svoje slike ispunio spontanošću i dramom, Mickaël je razvio poseban stil snimanja u kojem mu pomažu Sonyjevi fotoaparati i objektivi. „Moj je cilj jednom slikom ispričati priču o putovanju i u dočarati gledatelju emociju trenutka koju sam osobno doživio,” objašnjava. „Sve fotografije snimam iz ruke, bez filtera, a uglavnom putujem sa samo jednim kućištem fotoaparata i dva ili tri objektiva. Za mene se oko 80 % slike stvara u trenutku snimanja, a ostatak se oblikuje u naknadnoj obradi. Radim s namjerno ograničenom paletom boja, što me prirodno privlači sjevernim okruženjima. Na ovakvom putovanju mnoge se fotografije snimaju s palube broda, a tu ima niz tehničkih izazova čak i kada je more mirno,” nastavlja. „Budući da se brod stalno kreće, iznimno je teško raditi pri niskim brzinama zatvarača, stoga uglavnom radim s postavkama od 1/250 s pa sve do 1/8000 s.”

Sonyjeva tehnologija stabilizacije slike Steady Shot dostupna je u kućištima fotoaparata kao što je A7R V kojim se Mickaël koristio na ovom putovanju, kao i u objektivima, te pomaže u ublažavanju ljuljanja broda. „Na tom sam putovanju otkrio objektiv FE 28-70mm f/2 GM koji je, zajedno s mojim FE 300mm f/2.8 GM OSS, postao objektiv kojim se najčešće koristim,” kaže. „28 – 70 milimetarski objektiv bio je nevjerojatno koristan za snimanje s manjih gumenjaka tijekom kratkih izleta u blizini ledenih santi,” objašnjava Mickaël. „Vrlo je svestran, iznimno svjetlosno snažan i pruža iznimnu kvalitetu slike, dok mi je 300-milimetarski objektiv omogućio izoliranje divljih životinja kao što su polarni medvjedi, mošusna goveda, arktičke lisice i zečevi. Također sam slike na ledenjacima mogao krupno kadrirati, kao da snimam portrete. Budući da sam toliko usredotočen na postizanje najviše moguće kvalitete slike na samom fotoaparatu, za mene je Alpha 7R V logičan izbor,” kaže. „Iznimno je responzivan, lagan i ima izvrstan sustav automatskog fokusiranja, a visoka je rezolucija savršena za ispis u velikom formatu. Sonyjevi G Master objektivi pak podupiru te radne značajke, pružajući iznimnu oštrinu, kontrast i prirodan prikaz, tako da su slike koje izrađujem što je moguće kvalitetnije u uvjetima na terenu.”

Za Mickaëla je Arktik muza koja ga uvijek iznova nadahnjuje. „Najviše se nadam da ću u nekoj od budućih ekspedicija provesti nekoliko tjedana ili čak mjeseci živeći u tradicionalnom grenlandskom selu kako bih uistinu dokumentirao njihov način života,” zaključuje. „Osim toga, vraćam se Svalbard 2026. kako bih iskusio svršetak zime. Sve će biti bijelo, tiho i divlje. Svako godišnje doba pruža nešto drugačije i svako je putovanje potpuno novo otkriće koje u meni stvara isti osjećaj dječje znatiželje. Sonyjeva oprema pomaže mi zadržati taj osjećaj još dulje.”