Blago podmorja

Ta potreba za svjesnošću dovodi nas do Alexisova zadnjeg projekta s UNESCO-om naziva "1 ocean, anatomija" organiziranim u sklopu programa desetljeća znanosti o oceanima Ujedinjenih naroda usmjerenog na zaštitu okoliša. "U ovom programu surađujem s UNESCO-ovom oceanografskom komisijom te koristim svoje fotografije kao poticaj na zaštitu oceana", objašnjava Alexis. "Ideja je objasniti zašto je znanost o moru ključna i izravno povezana sa zaštitom planeta. Bez razumijevanja ništa ne možemo učiniti."

Jedna je od središnjih tema projekta istraživanje podmorja te neviđenih grebena, ravni, podvodnih vulkana i dubokih brazdi. "Do sada je iz tehničke perspektive bilo vrlo teško snimiti te sjajne podmorske pejzaže", objašnjava Alexis, "no dolazak senzora visoke rezolucije i visoke osjetljivosti, poput onih u mojim fotoaparatima Sony Alpha, omogućio nam je rad pri većim dubinama i slabijim osvjetljenjima te pričanje priča koje nekad nismo mogli ispričati."

"Duboka voda otima svjetlost", nastavlja, "no obično koristim ISO od 800 i 1600 jer znam da ću dobiti vrhunsku kvalitetu slike, kao i mnoštvo snimaka koje ne bih uspio snimiti bez opreme Alpha. Što dublje idete, to je osjetljivost važnija, posebno kada su vam potrebne veće brzine zatvarača radi zamrzavanja pokreta. Primjerice, na ovoj slici kita koji se iznimno brzo kreće dubinama trebala mi je brzina od 1/1250 s. Pod vodom je to fantastično te je nešto na što ranije nisam mogao računati."

Osim tehničkih aspekata stavljanja fotoaparata Sony Alpha 7R II i III i objektiva u vodonepropusna kućišta, kako Alexis snima podvodne pejzaže? "Za ovaj projekt snimao sam širokokutnim objektivom te sam spajao slike da bih dočarao nevjerojatnu veličinu tih podmorskih prostora. To znači da zasebne slike koje snimim spajam na računalu, što dodaje dimenziju i udahnjuje život tim veličanstvenim prizorima."

Baš kao i kod uobičajenih pejzaža, osvjetljenje je vrlo važno, no pod vodom ono ovisi o fotografu. To se jasno vidi na slici "Zemlja koja se puši", jednoj od Alexisovih omiljenih slika iz ove serije. Snimljena je blizu obale Sicilije na više od 80 m dubine. "To je područje geotermalne aktivnosti i erupcije plinova gdje se stvaraju fantastični vulkanski dimnjaci. Koristio sam FE 16 – 35 mm f/2,8 GM, jedan od mojih omiljenih objektiva za snimanje podmorja, a za osvjetljenje sam koristio dvije bljeskalice sa svjetlošću i fokusom usmjerenim na dimnjake. Ronioc u pozadini tu je radi dočaravanja veličine, ali i pozadinskog osvjetljenja scena s pomoću dva LED reflektora od 10 000 lumena."

Voli i kombinirati strukture morskog dna s ribama, kao na ovoj slici jata riba koje pliva pokraj gorgonskog koralja.

Fokusiranje pod vodom nije jednostavno te mora biti precizno, posebno u prolaznim trenucima. Alexisova kućišta Alpha, nasreću, s time nemaju problema. "Za pejzaže imate više vremena, no snimke poput ove fotografije pilotskih kitova koji se brzo kreću te se približavaju i udaljavaju nikad nisu stabilne. Zato sam koristio neprekidno automatsko fokusiranje te sam se oslonio na način fleksibilne točke za fiksiranje objekta snimanja. To nevjerojatno dobro funkcionira, čak i u vodi, te rezultira potpunom oštrinom."

Budući da UNESCO-ov projekt "1 ocean, anatomija" traje 10 godina, pred Alexisom je još mnogo otkrića. "Uskoro ću raditi u Francuskoj Polineziji, na Alboranskom moru južno od Sredozemnog mora, te ću nastaviti snimati podmorske vrhove i vulkane. Svaki puta doživim nevjerojatne susrete te se najviše veselim tome što ne mogu predvidjeti što će se dogoditi. Svako je putovanje jedinstveno kada istražujete nepoznato, no znam da je moja oprema Alpha spremna za sve izazove."