Kroz vatru

Postrojenje portugalske ljevaonice Fundição De Sinos De Braga užarilo se i doslovno i figurativno. Iz peći tvornice zvona rastaljeno željezo teče u duboke kalupe i uzorke. No, dok talioci rade na lijevanju metala pri temperaturama većim od 50 ºC, netko drugi se također preznojava. Fotograf Gonçalo Delgado ovdje je kako bi snimio nešto posebno, dokumentarnu priču o ovim metalskim zanatlijama pomoću svog fotoaparata Sony Alpha 9 II.

Kao iskusni fotoreporter, Gonçalo je već snimao u ovoj tvornici, ali današnji dan donosi nove situacije za snimanje i nove okolnosti za stvaranje priče. “Na ovom sam mjestu već snimao sličan projekt prije šest ili sedam godina”, objašnjava on i dodaje: “ali tada su motiv bili radnici koji su izvodili završne radove na zvonima. Ovaj put je naglasak na peći, a cilj mi je pratiti restauraciju crkvenih zvona koja se obavlja ovdje, u posljednjoj portugalskoj tvornici zvona. Za mene osobno to također znači da mogu završiti priču koju sam započeo prije više godina.”

“Ono što me izvještavanje naučilo je da se svako iskustvo nadodaje na ona prethodna, čineći vas učinkovitijim pripovjedačem”, izjavio je uoči svog povratku u tvornicu. “Svi sati provedeni snimajući koristit će vam u rješavanju problema i nošenju s novim situacijama. Svako je mjesto rada drugačije, stoga je za mene ključno da se mogu prilagoditi te da posjedujem brzinu i vještine za snimanje spontanih fotografija.”

I, kako je bilo snimati u ljevaonici? “Atmosfera je vrela, zadimljena, neugodna i opasna”, objašnjava Gonçalo i dodaje: “Ako se opečete, zbilja ćete loše proći. No, u ovom sam poslu navikao na takve pritiske i kaos. Zapravo, da parafraziram poznati citat, biti fotoreporter je poput vožnje zapaljenog bicikla. Samo što bicikl gori. I ti goriš. I sve ostalo gori”, kaže kroz smijeh.

Osim iskustva i terenskih tehnika koje se stječe kroz godine fotografiranja, uspješni fotoreporteri trebaju i opremu na koju se mogu osloniti. Gonçalo je u modelu Alpha 9 II pronašao fotoaparat koji je “savršena kombinacija” za ono što on radi. Gonçalo kaže da, iako je “originalna Alpha 9 bila nevjerojatno dobra, Alpha 9 II je ista takva i još malo bolja. Boje su prekrasne, senzor od 24 megapiksela veoma tih, a datoteke u RAW formatu nude pregršt detalja i širok dinamički opseg.”

Zapravo, u okruženju ljevaonice, Gonçalo je pomoću svog fotoaparata Alpha 9 II posebice snimao širokokutne slike.

“Uz legendarno automatsko fokusiranje modela Alpha 9 II s funkcijom prepoznavanja očiju i lica, kojim sam snimao radnike u polumraku ljevaonice i mogao raditi veoma široke snimke”, kaže Gonçalo, “stvarno imate fotoaparat koji se može nositi sa svime. Iako često koristim držač s baterijom VG-C4EM, ovdje ga nisam koristio jer je prostor ograničen, a kućište Alpha 9 II pokazalo se, kao i uvijek, izuzetno laganim za nošenje.”

Gonçalo je također odabrao profesionalne α objektive FE 14 mm f/1,8 GM, FE 35 mm f/1,4 GM i FE 50 mm f/1,2 GM koji su izvrsni uvjete slabog osvjetljenja. “Naravno, želim brze objektive, ali iako mi je 14-milimetarski stvarno pomogao u unutrašnjosti tvornice, uvijek me privlači ljudskiji pogledi optike od 35 mm i 50 mm. Za ovakvu tematiku oni daju prirodniju perspektivu i privlače gledatelja, kao da je unutra sa mnom.”

Naposlijetku, poput novoiskovanih zvona koja broje sate za stanovnike Penhe, Gonçalo smatra da je i za njegov uspjeh vrijeme najvažnije. “Sati koje uložite u ovakve projekte uvijek će vam se isplatiti”, kaže i dodaje: “Vaše iskustvo i izričaj koji ste pronašli pojavit će se u kadru, a vrijeme koje ste uložili u praćenje i snimanje priče također će biti očito.”

Isto se odnosi i na pregledavanja slika. “Tijekom projekta dobro je uzeti vremena i u miru razmisliti”, zaključuje. “Tada ćete svježim pogledom moći vidjeti promjene i razlike u onome što ste napravili. Što funkcionira i ono što možda nedostaje. Ako sa sigurnošću mogu reći da mi nešto pak ne nedostaje, to je fotoaparat na koju se mogu osloniti, a Sony Alpha 9 II je definitivno to.”