Etna, jedan od najviših aktivnih vulkana u Europi, na istočnoj obali Sicilije uzdiže se iznad periferije Catanije kao mitski Titan. Na nadmorskoj visini od 3326 m taj div zauzima središnje mjesto u Massimovoj zadnjoj fotoreportaži, na kojoj radi od početka 2019., a počeo ju je planirati nekoliko godina prije toga.
Massimo je taj projekt započeo unatoč brojim izazovima, a koristio je fotoaparat Sony Alpha 7R IV. „Htio sam snimiti seriju fotografija na temu Etne i prirodnog okruženja Sicilije, ali budući da sam rođen u Cataniji, morao sam savladati veliki osobni otpor prema pričanju priče o svom zavičaju. Stvari su otežale emocionalne i kulturne veze”, objasnio je. „Proveo sam brojne mjesece radeći ovdje, ali Etna je ogromno i složeno područje, koje morate dobro poznavati da biste snimili fotografije koje su očaravajuće i nisu površne.”
Budući da se u sklopu svojih prethodnih projekata prvenstveno bavio okruženjima koja je stvorio čovjek, gradovima i arhitekturom, snimanje područja oko Etne i lokaliteta s UNESCO-ova popisa svjetske baštine bilo je novo iskustvo za Massima, ali njegov se pristup nije promijenio. „Moj je zadatak ispričati priče”, objasnio je, „produbiti aspekte stvarnosti i prenijeti vlastito gledište svima koji gledaju moje radove. Ne nagomilavam mnoštvo događaja u jednu sliku. Želim odvojiti potrebno vrijeme i potražiti fotografije koje najbolje izražavaju dušu i identitet lokacije.”
„Sicilija je čudesna”, nastavio je, i nudi ekstremne prizore, od svojih surovih područja u unutrašnjosti s novonastalim tokovima bazaltne lave, piroklastičnim konusima i postupnom dezertifikacijom do spokojne ljepote mora i vinograda na najnižim obroncima podno planine. Tijekom cijelog projekta pokušavao sam vlastitu emocionalnu reakciju na ta mjesta prenijeti na fotografije koje snimam.”
Na tim dugim putovanjima i mračnim padinama Massima je pratio njegov Sony Alpha 7R IV, koji opisuje kao „fantastičan uređaj. Budući da je malih dimenzija, lagan i vrlo kvalitetan, idealan je za rad u uvjetima koji podrazumijevaju težak fizički napor i kada je mala težina ključna za uspjeh projekta. Zahvaljujući njegovim datotekama iznimne kvalitete i vrlo širokom dinamičkom opsegu, mogao sam snimati i bez stativa u ekstremnim uvjetima osvjetljenja.”
Mnoge od njegovih podzemnih snimki snimljene su uz iznimno visoke razine ISO osjetljivosti i pritom su zadržale fantastičnu detaljnost i suptilne nijanse stijena. U pećini Serracozzo Massimo je snimao uz ISO osjetljivost od 16.000, uz koju je uspio postići brzinu zatvarača kao prilikom snimanja iz ruke od 1/20 s, što je u kombinaciji s ugrađenom stabilizacijom slike fotoaparata Alpha 7R IV rezultiralo savršenom oštrinom. Na vulkanskom otoku u blizini Messine, gdje vulkanska geologija stvara živo blato, „također sam uspio snimati iz ruke”, objasnio je, „izbjegavajući poglede osoba koje su upale u sumporno tlo. Uz ISO viši od 10.000 to je bio jedini način snimanja fotografije, ali nije bilo problema s njezinom kvalitetom.”
Kada se radi o odabiru objektiva za svoj projekt, Massimo voli koristiti klasične dokumentarističke žarišne duljine jer preferira njihovu prirodnu, realističnu perspektivu.
„Najčešće sam koristio FE 35 mm f/1,4 GM i FE 55 mm f/1,8 ZA”, kazao je, „i koristim samo nekoliko objektiva da ne bih nosio više opreme nego što mi je potrebno. Uz manje dostupnih mogućnosti mogu si predočiti prikaz koji mi svaka od njih omogućuje i usredotočiti se na objekt snimanja. Katkad koristim i lagani FE 70 – 200 mm f/4 G OSS, koji je vrlo koristan za snimanje udaljenijih pejzaža.”
Budući da je projekt Etna i dalje aktivan, Massimo je zadovoljan onim što je dosad napravio, svjestan je da ga čeka još posla. „Etna, kao i sve planine, zahtijeva sate hodanja i penjanja, koje otežavaju oštri tokovi lave nastali prilikom prethodnih erupcija, i premda ništa od toga nije nepremostivo uz malo treninga, Alpha 7R IV bilo je od velike pomoći u pogledu onoga što mogu postići na svakom snimanju. Pruža mi istu kvalitetu kao mnogi fotoaparati srednje veličine, ako ne i veću, uz jednostavnost rukovanja i malu težinu kompaktnih fotoaparata. I nakon šest ili sedam sati penjanja po vulkanu to je vrlo korisno!”