“Snimanje portreta,” kaže Frank Doorhof, “za mene 99 % ovisi o komunikaciji i samo 1 % o pritisku okidača. Time se moj rad razlikuje od ustaljenih načina rada. Želim istinski upoznati osobu koju fotografiram te njezinu osobnost, glazbu ili umjetničko stvaralaštvo, i želim da se to vidi na mojim slikama.” Takav je pristup Franku znatno pomogao u poslu, posebno u snimanju slavnih osoba, glazbenika i drugih umjetnika, te njegove slike na temelju toga imaju intiman i upečatljiv dojam. Da bi to postigao, važno je interakcije držati jednostavnima. “ Poznate osobe ne gledam na drugačiji način nego normalne ljude. Da, za život zarađuju na pozornici, no to su i dalje ljudi kao vi ili ja. Shvatio sam da kada se na taj način odnosim prema njima, da se osjećaju ugodnije i da mi vjeruju”, kaže Frank.
Naravno, da bi fotograf uložio tu količinu vremena u dobivanje povjerenja od osobe koju snima, mora u potpunosti vjerovati i svom fotoaparatu. Frank se pouzdaje u Sony Alpha 7R IV. “Oprema ne stvara sliku, ali definitivno pomaže, posebice kada znate da se na nju možete osloniti. Ono po čemu se Sony razlikuje od ostalih jest to da vas neće nikada razočarati kada vam zatreba. Serija Alpha 7R za mene je do sada bila izvrsna, a najnovije kućište kombinira sjajne visoke ISO performanse s ogromnim slikama od 60 MP. Kada u obzir uzmete i tihi zatvarač, postaje jasno da je to alat koji mi omogućuje bezbrižan rad. Čak ni ne moram razmišljati o fotoaparatu između snimanja.”
Frank se prisjeća snimanja pijanista Wibija Soerjadija tijekom koncerata uživo. “U takvim sam uvjetima sretan ako mogu ostati ispod ISO-a od 64000, ali u određenim sam trenucima bio i na 102400 te je snimka nakon obrade korištena za ogroman A0 poster. To je nešto što bi prije nekoliko godina bilo nezamislivo. Uz tihi zatvarač mogu se popeti i na pozornicu i izbliza snimati umjetnike kao što je Wibi, koji mi je i tijekom stanke poslao poruku da ništa nije čuo! Tehnologija ojačava povjerenje između fotografa i osobe koju snima jer znam da će Alpha 7R IV savršeno reagirati čak i kada ga guram do krajnjih granica.”
Element povjerenja jasno je vidljiv na Frankovim fotografijama na kojima vjerno dočarava osobe koje snima, a pritom donosi i neke kreativne odluke koje rezultiraju snažnijim i upečatljivijim portretima. “Mislim da mnogi podcjenjuju važnost toga da se umjetnik ili model osjeća ugodno s fotografom. Oni su iznimno svjesni važnosti svojeg imidža, pa u svrhu dobivanja njihova povjerenja brinem da prve slike koje napravimo budu savršene u pogledu osvjetljenja i atmosfere.” Postavljanje i testiranje rasvjetnih tijela i korištenje mjerača svjetlosti u tome pomaže i sprječava trošenje vremena na igranje s postavkama. “Osobama koje snimam uvijek pokazujem sve slike. Ako im se neka ne sviđa, odmah je brišem pred njima.”
“Na taj način mi kao fotografi imamo golem utjecaj. Sjajna snimka može dovesti do strelovitog uspona nečije karijere.“ Frank se prisjeća uzbudljive rasprave o ideji s flautistom Nathanaelom Carréom. “S klasičnim glazbenicima prvo vam na pamet pada formalno okruženje, no on je želio nešto drugo”, objašnjava Frank. “Pričali smo o nazivu albuma, bojama koje vidi u glazbi i sličnim temama... Naposljetku smo dobili gotovo pretjerano drugačije slike sa zanimljivim bojama i dimom. To mu se snimanje dopalo baš kao i meni, što je dokaz da se svašta može dogoditi kada snimate portrete koji su osobni i odgovaraju projektima osoba koje snimate.”
Frank planira uživati u povjerenju koje mu daje kreativnu slobodu i nastaviti snimati umjetnike i glazbenike. “Ti su poslovi ponekad samo jednokratni zadaci, no osobno volim imati interakcije s osobama koje fotografiram te više uživam u ljudskoj i društvenoj strani fotografije. Takvi vam odnosi omogućuju da rastete i shvatite da smo svi isti, bili slavni ili ne. Ako se s nekime doista povežete na taj način, snimanje će biti prirodnije i stvarnije, osoba će se osjećati zadovoljnije pred fotoaparatom, a portreti će samim time biti još bolji.”
„Zašto lažirati kad možete stvoriti“